Zadnje novosti...
Uvjeti korištenja i pravila privatnosti
© Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu

According to his mother Zagorka, and according to his father Šokica, born in Varaždin, this hot temperament of both parents could not bypass the playwright Ljiljana Bogojević, whom we had the opportunity to watch in many humorous series such as “Rest, you deserve”, but also in films and on the stage of Varaždin HNK . We talked with Ljiljana Bogojević for the Akademija Art portal about the acting profession, the Kajkavian language, her private little things that make her life better and something else. And what that, you’ll find out if you take a peek at these lines that follow.

IZVOR

Where did you graduate in acting? In which class?

I graduated in acting from the Academy of Dramatic Arts in Zagreb, which was then called the Academy of Theater, Film and Television. Last semester I was in the class of actor Izet Hajdarhodžić and graduated with the role of Polly in Brecht’s “Opera for Three Pennies”. This is a very demanding acting-singing-dancing role. My colleagues Alma Prica, Dubravka Ostojić, Cintija Ašperger, Igor Hajdarhodžić, Predrag Vušović were also with me in the cast.… The applause after that performance lasted a full 20 minutes, so it turned out well !!

In what role did you debut?

I got my first role on the professional scene at the Croatian National Theater in Varaždin, when I was still a high school student. It was the play “Strike of Tivar’s Workers”. In addition to one of the workers, I also played a subret singing one of the arias from the operetta Countess Marica, together with the actor Tomislav Lipljin, as well as a handsome singing love duet with the actor Ed Vujić. In the role of a worker, I sang the beautiful Međimurje song Vehni, vehni… Very nice memories… My first professional engagement, even as an acting student, was in DK Gavella in the play “The Falcon Didn’t Love Him” ​​by Fabijan Šovagović.

Since when have you been a member of HNK Varaždin?

After Zagreb and Skopje, I returned to my hometown in 1994.

How many roles have you played so far on the boards that mean life?

I’ve never counted my roles, but I have to admit I don’t even have too many. But I think I managed to play almost everything without going below the level I set for myself. And my criteria are pretty high. My favorite shows are the following:

“Alpha-beta” and “Tower of Babel” at the Drama Theater in Skopje, and “Woyzeck”, “How the other side loves”, “Game for two”, “Birch”, “Chicken” and “Wolf” at the HNK Varaždin.

In which movies or series have we been able to watch you all?

The last film, whose premiere I expect soon, is “Chamber” by Sonja Tarokić. I also remember with joy the films “The Lord’s Life of Stipe Zvonarov” by Branko Šmit, “Forbidden Laughter” by Davor Žmegač and “Here” by Zrinko Ogresta. I had the main roles in the series “Kad zvoni” and “Zimmer frei”.

So which show are you currently playing in?

Trenutno svi čekamo da se završi obnova pozornice u HNK Varaždin, pa da izađemo s premijerom predstave „Ništa novo”, u čemu nas je također omela i nemila situacija s koronom. U tom komadu igram dramsku prvakinju koja trajno živi u svojim minulim ulogama. Također smo započeli rad na predstavi „Cigle svete Elizabete”, kajkavsku komediju, čija premijera će najesen uveličati otvorenje novoobnovljene pozornice. Tu igram podravsku Mađaricu Ildiku.

Snimate li koju seriju ili film?

Da. Pojavit ću se u Brešanovoj seriji „Dnevnik velikog Perice”, svojevrsnom nastavku filma „Tko pjeva zlo ne misli”, a nešto veću ulogu imam u predstojećoj seriji Nove Tv, radnog naslova „Gornja dolina”. Radi se o komediji…

Što je za vas gluma?

Gluma je za mene sloboda i radost kreiranja i izražavanja vlastitih životnih spoznaja i emocija, te prenošenje tog ushita na publiku.

Puno recitirate pjesama na kajkavskom. Kako doživljavte kajkavski jezik?

U kajkavskom sam jeziku rođena, on je moja velika ljubav. To je jezik nježnosti i umanjenica, ali istovremeno i jezik velike patnje i stradanja naših, mentalitetom krotkih, ljudi. Prisjetimo se samo „Balada Petrice Kerempuha.”

Koja Vam je predstava koju ste igrali najdraža?

Apsolutno mi je najdraža predstava „Woyzeck” Georga Buechnera, u režiji Bobe Jelčića. To mi je bila prva varaždinska uloga nakon povratka iz Makedonije. Radi se o tragičnoj ulozi lijepe i nepromišljene Marie. Partner mi je bio pokojni Slavko Brankov u naslovnoj ulozi, a i u njoj sam također pjevala – prelijepe njemačke pučke napjeve.

A koji flim ili serija?

Definitivno „Gospodski život Stipe Zvonarova”. Muža mi je igrao pokojni Ivo Gregurević. Zanimljivo je da smo nas dvoje čak triput bili supružnici na ekranu.

Koliko godina Vi već trajete u glumačkom pozivu?

Ako računam početak početaka u gimnazijskim danima, onda punih četrdeset. Službeno – trideset i pet. Puno, a proletjelo je u trenu.

Što više volite, pozornicu ili filmsku kameru?

Beskrajno volim glumiti, ukoliko mi je kreativna atmosfera ugodna. Mrzim konflikte i niske udarce, a to je, nažalost, česta pojava. Stara garda režisera voljela je trenirati strogoću nad ubogim glumcima, ali se to, srećom mijenja. Mlađe generacije su uljudne. Također sam alergična na zavist ženskih kolegica, a to se, nažalost, ne mijenja. A između kamere i pozornice ne pravim nikakvu razliku.

Kako se pripremate za svoje uloge?

Najprije u sebi pohranjujem sve podatke koji su mi dostupni iz ponuđenog teksta. Zatim tražim inspiraciju u glazbi, literaturi i ljudima iz mog okruženja. I za kraj, čekam da se dogodi onaj čarobni „klik” koji će udahnuti život toj ulozi. I uvijek se dogodi, hehe…

Imate li kakav zaštitni znak koji nosite (kakav lančić, kamenčić ili sl,) uz sebe kada idete na predstavu?

Ne, nemam ništa takvo, nisam praznovjerna (iako većina glumaca jest), ali mi je veoma važno da imam mir u garderobi i oko nje, kako bih se mogla što bolje koncentrirati. Smetaju me buka i isprazna brbljanja po hodnicima, pa sam najvjerojatnije svojim suradnicima naporna sa svojim stalnim utišavanjem.

Koje nagrade ste sve osvojili za svoje glumačko umijeće ili za recitale?

Još s 28 godina dobila sam Sterijinu nagradu, što je bila titula najbolje glumice bivše Jugoslavije za tu godinu, bila sam Glumac godine Makedonije, a u Podgorici sam dobila Nagradu za najimpresivniju izvedbu – to sve preko svojih makedonskih ostvarenja. U Hrvatskoj sam osvojila dvije najveće nagrade: Fabijan Šovagović i Marul. Na recitalima se, nažalost, ne dodjeljuju nagrade za interpretaciju.

Do kada ćete glumiti? Do starosti ili idete u mirovinu sa 65 godina?

Doista ne znam! Operirala sam prije godinu dana koljeno i još uvijek imam određene poteškoće pri kretanju, pa mnogo toga ovisi i o mom zdravlju. U karijeri sam imala višekratne krize i pokušavala pronaći neki drugi posao, ali me, na sreću ili nažalost, sve mimoišlo. Glumit ću sve dok budem svoju umjetnost mogla kvalitetno i dostojanstveno plasirati.

Imate li uzora u glumi?

Što se velikog ekrana tiče, moj jedini i nenadmašeni uzor je pokojna glumica Sonja Savić. Ona je izvršila apsolutnu invaziju na dotadašnji uštogljeni stil glume na ovim prostorima. U kazalištu nemam uzora, jer sam gledala premalo tuđih predstava. Bila sam samohrana mater triju djevojčica, nije bilo vremena…

 

Koje pisce i pjesnike interpretirate?

Najčešće nastupam na aktualnim kajkavskim recitalima, gdje recitiram pjesme današnjih kajkavskih pjesnika. Pisci me također angažiraju na promocijama njihovih knjiga. Na standardu volim govoriti Ujevića, Krležu i Tadijanovića, kad mi se za to pruži prilika.

Majka Vam je pjesnikinja. Recitirate li njezine pjesme?

Na promocijama svake od triju maminih knjiga izvodila sam njezinu poeziju. Na jednoj od njih mi se pridružila i glumica Mladena Gavran, koju moja mama poznaje i voli od kad je Mladena bila djevojčica.

Imate li koji hobi za koji javnost malo zna?

O, da, bavim se šivanjem od, nećete vjerovati, svoje dvanaeste godine! Mogu si sašiti sve – od suknje i hlača, pa do kaputa. Jako volim kuhati i čitati. Bicikl i plivanje su mi nezaobilazni, a trenutno sama uređujem očev stan – gletam, farbam, pilim, šrafim i pritom uživam osmišljavajući njegov budući izgled.

Kako usklađujete privatne i glumačke obaveze?

Veoma lako. Život u manjem gradu poput Varaždina uopće nije stresan. Moja povremena snimanja nisu obimna, a djeca su mi već odrasla. Jedino sam malo sputana zbog brige oko svoje dvije mačke, kojima mnogo toga podređujem, ali one to svakako zavređuju!

Napišite komentar: