Četvrtak, 5. ožujka u 21 sat, Scena Rogoz

Plesač sporog stepa

Plesač sporog stepa kantautorski je projekt zagrebačkog gitarista Maxa Juričića, najpoznatijeg kao člana Filma i Vještica te pokretača otočkog vala i dirigenta Ljetnog kina. Nakon više od četiri desetljeća svirke i podrške drugima, 2018. otvara novo poglavlje — prvi put kao autor i glazbe i tekstova. Dvostruki album Sunčana strana Mjeseca 1 & 2 (2025.) njegovo je 21. službeno diskografsko izdanje.

Uz Maxa, bend čini internacionalna postava, violončelist Stanislav Kovačić te argentinska braća Bernabe i Manu Romero na violini i udaraljkama. Svoj zvuk uživo opisuju kao pankersku sambu. Akustični spoj ukulelea, violine, violončela i udaraljki zvučna je traka za plutanje u zlatni sat, kad se ne lome samo sunčeve zrake nego i nešto u nama, a inzistiranjem na malim mudrostima i pokretu, Plesač sporog stepa vješto soli svaki korak, ne dopuštajući da sjeta sklizne u blues.

Stream | YouTube | Facebook | Instagram

Mladen “Max Wilson” Juričić

Max Juričić jedan je od ključnih kotačića domaće rock povijesti. Njen mehanizam zasigurno bi se urušio da je pokušamo zamisliti bez njega. Riječ je o najmanje osam bendova, brojnim glazbenicima s kojima je surađivao i onima na koje je utjecao, te ljudima koji su slušali njegove pjesme, trajno zabilježene na 15 studijskih i 6 live albuma. Sa samo 10 godina Max je prvi put gledao bend uživo i pomislio: dao bih sve da budem dio toga. Tri godine kasnije okupio je svoj prvi bend – i od tada nije bio bez jednog. Priča o njemu istovremeno je i priča o njegovih osam bendova, a čita se unazad:

Plesač sporog stepa

Premda svira od početka sedamdesetih, Sunčana strana Mjeseca 1 iz 2023. prvi je album na kojem Juričić potpisuje glazbu, aranžmane, produkciju i tekstove. Članove tog benda Max je povukao iz Ljetno kino big banda, a ime posudio iz naziva scene stare predstave Kugla glumišta, u čijoj je garderobi ranih osamdesetih imao probe s Filmom. Godine 2025. objavljen je drugi dio Sunčane strane Mjeseca.

Dvadeset pjesama mladog opusa priziva snove ljetnih noći, otoke i ulice preplavljene uspomenama, tišinu i zvuke udaraljki, spajajući sjetna promišljanja o godinama koje su proletjele s prigodnim pjesmama za rođendane, djevojačke zabave i svakodnevne životne trenutke. Juričić kaže da su te pjesme zapravo priče o životu kakve je pričao djeci prije spavanja, skriveno im objašnjavajući temeljna egzistencijalna pitanja.

Plesač sporog stepa – Lomi me

Ljetno kino

S Ljetnim kinom Max Juričić svira od 2009., donosi svoj program u svako malo misto željno zabave, naravno, onako kako je on zamišlja – bez buke. Izvode tri vrste pjesama: one koje je Max snimio sa svojim bendovima, obrade domaćih klasika te strane standarde. Pažljivo osmišljen repertoar i upečatljivo praktičan, a istovremeno neobičan izbor instrumenata, učinili su Ljetno kino utjelovljenjem emocionalne palete istovremeno najkraćeg i najsporijeg godišnjeg doba.

Sastav iza sebe ima dva samostalna singla Ruke i Za Ljubav te live album i EP s Vladom Divljanom, koji je nekoliko godina bio njihov počasni član. Njemu je Max posvetio svoju pjesmu “7 nota, 100 života” koja je  na albumu Plesača sporog stepa doživjela novu verziju pod naslovom “Hej druže kako si”.

Ljetno Kino big band & Vlada Divljan – Vodim te na more

Otočki val

Otočki val koji je, krenuvši iz Postira na Braču, početkom novog milenija osvojio kontinent, nikad to ne bi učinio bez Maxa. On je bio taj koji je Žanu Jakopaču rekao da trebaju okupiti bend i pjevati na dijalektu, a istovremeno je na sebe preuzeo ulogu menadžera, kao što je to činio sa svim svojim bendovima. Nakon Šo!Mazgoona svirao je u Picigin bandu s Hvaraninom Stjepanom Barišićem Gegom, a viškom Kopitu producirao je prvi album.

Zahvaljujući Maxu, otočki val nije ostao tek žanrovska oznaka, već je označio i dolazak rocka na otoke, koje je Šo!Mazgoon obilazio na svojim turnejama, često kao prvi rock bend koji je ondje svirao. Iako su već eponimskim albumom iz 1999. donijeli nešto novo, otkrivši pritom raskoš tonova postirske nevere i zvučni potencijal otočkog dijalekta, mazguni su se tek albumom Umri ću od bonace i hitom “Palagruza” probili do šire publike. S radom su prestali nakon trećeg izdanja i akcijske turneje po otocima.

Šo!Mazgoon – Tramuntona

Vještice

Zasićen zvukom mladenačkih uzora i u potrazi za nečim drukčijim, Max je u garaži pronašao Borisa Leinera i Srđana Sachera kako eksperimentiraju s ritmom i s njima pokrenuo Vještice. Ta supergrupa novovalnih prvoboraca bila je prva domaća grupa koja je svjesno i dosljedno razvila domaću inačicu world muzike. Kultni album Totalno drukčiji od drugih objavljen je 1989. godine.

Vođa benda bio je Sacher, dok su Juričić i Leiner strpljivo slijedili njegove ideje. Drugi album Bez tišine! objavili su za osječku nezavisnu etiketu Plavi pilot, a svoje ključne godine proveli su u berlinskoj fazi, svirajući Sacherove pjesme i obrade međimurskih narodnih. U njemačkom undergroundu bili su prihvaćeni kao stalna točka, ponajviše zbog energičnih live nastupa. Nakon što se rat smirio, a Sacher povukao, Juričić i Leiner snimili su još jedan album Kradljivci srca s poznatom obradom pjesme “Ljubav se ne trži”. Sve dok nisu počeli svirati u Šo!Mazgoon, nastupali su kao Vještice

Vještice – Zlato (Zagreb gori 1996.)

Novi val

Le Cinema iliti prvo Maxovo „kino“, osnovali su Juričić, Ivan Piko Stančić i Marino Pelajić Barakuda dok su još bili članovi Filma. Obrađivali su pjesme svojih novovalnih uzora i bili prepoznati kao bend s jakim repertoarom i izvrsnim sviračima, koji privlači zanimljive suradnike te publiku željnu uzbudljivih klupskih koncerata. Snimili su live album, Rocking At The Party i album Doručak kod Trulog, s nekoliko novih obrada, uključujući Stublićevu “Zonu sumraka” s Goranom Baretom na vokalu.

S Pelajićem je Max svirao još od osnovne škole, u neboderu u Trnskom, onom iz spota za pjesmu “Neprilagođen”. Ali i u tzv. “nultoj” postavi Azre, čiji je vrhunac bila je Poletova turneja na kojoj im se pridružio Jura Stublić, što je dovelo do osnivanja Filma. Kao grupa Film prvi album su objavili 1981. u izdanju ljubljanskog Helidona. Uslijedio je kultni Live iz Kulušića, a Juričić je na oba albuma potpisan kao Max Wilson. Taj ga pseudonim prati i danas. Ta postava Filma, jedne od najznačajnijih jugoslavenskih grupa, snimila je i ploče Zona sumraka, Sva čuda svijeta i Signali u noći.

Film – Neprilagođen

Razno

Već dugi niz godina Max je u braku s glumicom Vanjom Matujec. Imaju dvoje djece, kćer Katarinu koja u Nizozemskoj djeluje kao vizualna umjetnica te sina Roka, glumca koji se ocu povremeno pridružuje na sceni. Prvi omiljeni album bio mu je Boom ‘72, a najdraža pjesma, Dylanova “Lay Lady Lay”. Rođen je negdje oko 1958. Vjerojatno u Zagrebu.