Redateljica: Snežana Trišić
Scenografkinja: Ljubica Petrović
Kostimografkinja: Petra Pavičić
Skladatelji: Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević
Oblikovateljica svjetla: Vesna Kolarec
Suradnik za scenski govor/lektor: Vedran Mlikota
Kiparske radove izveo: Ivan Duić
Autorica video projekcija: Vanda Petrović
Inspicijent: Vedran Dervenkar
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
Premijera 24. listopada 2025.
Ansambl predstave
Zlata: Tea Harčević
Trusa: Barbara Rocco
Stipe: Stojan Matavulj
Karlo: Robert Plemić
Sveto: Karlo Mrkša
Udvarač: Pavle Matuško
Ante: Marinko Prga
Hilda: Beti Lučić
Nine: Zvonko Zečević
Mijo: Nikša Eldan
Mara: Elizabeta Brodić
Iko: Rafael Barulek/Antonio Kostervajn
Doktor: Sven Šestak
Učitelj: Filip Eldan
Poštar: Darko Plovanić
Baba I: Ljiljana Bogojević
Baba II: Sunčana Zelenika Konjević
Ciganin: Marinko Prga
Ciganka: Beti Lučić
Marin: Pavle Matuško
Bljesak zlatnog zuba iza obiteljskih, političkih, ljubavnih, susjedskih i svih drugih dešavanja u Ričicama iza punokrvnog humora, otkriva priču o egzodusu sela koje ostaje pusto i potopljeno. Naizgled različite linije priče i životi likova iz ovog komada postupno se ukrštaju u jednu – priču o stradanju. Matišić dubinski kontekstualizira ovu temu kroz tri historijske socijalno – političke etape: gastarbajterske migracije, potop, i ratove devedesetih.
Mogla bi ovo biti i biblijska priča o potopu ali ričički humor, autentični likovi, elementi mentalitetske komedije, satire, sjećanja i nasljeđa stvaraju potpuniju i istinitiju sliku o nama. Kroz opore komične fragmente Matišićeva drama uspijeva osvijetliti uzroke i posledice tragičnog stradanja Ričičana. Iako je duboko ukorijenjena u historijski kontekst i lokalitet Ričica, priča je veoma naša i suvremena. Progres koji je u ovim našim krajevima najčešće na vlastitu štetu, ideologije koje se izvitoperuju u nacionalizam, patrijarhalna tradicija, eksploatacija žena, radne snage, zemljišta, šverc na sitno i siromaštvo na krupno, brakovi iz interesa, migracije u Europu, potraga za novim i boljim životom, samo su neki fenomeni koje prepoznajemo u svakodnevici i suvremenom svijetu. U svemu tome postoji zlatna nit priče koja se probija kroz isprepletene porodične drame i jedan neobičan ljubavni zaplet između neočekivane trudnoće i prinudnog braka. Ta zlatna nit je možda nit ljubavi. Neke porodice u ovoj priči se sastavljaju a neke rastavljaju, neke privremeno a neke zauvijek. I jedna zemlja se raspada tijekom ove priče. A sve te priče o porodicama slijevaju se u jednu, onu koja je potopljena negdje u Ričicama i sačuvana u sjećanju zauvijek.
Snežana Trišić
Bljesak zlatnog zuba, podnaslovljen kao ‘gastarbajterska kronika’, jednako je za nas važna kao i ona glembajevska.
To je kronika našeg svijeta i vremena, sudbina koje svojom egzistencijom u apsurdu i grotesknon humoru izvlače našu opću i zajedničku povijest, stvarnost koju živimo, zablude i propasti.
Bljesak zlatnog zuba je drama čiji likovi ne mogu postupiti drugačije, zaputivši se iz svog golog krša u neku urbanu dolinu nadaju se da će se nekako provući kroz bolji život. Na tom putu zavičaj se generacijski pustoši, obitelji se stvaraju i raspadaju, nagla su vjenčanja i smrti, odvijaju se poslovi u političkim vodama, mijenjaju se države ali opstaju ideološki sukobi, konflikti različitih temperamenata i stavova, jača nostalgija za napuštenim, ukazuje se dubina zabluda velikih ideja, utopije. Nemoć da se razumije svijet u kojem se kreću, i da se zaustavi nestajanje onog iz kojeg su došli. Nerijetko, to je i njihov put u nestajanje i tragično. No ovdje se tragično osjeća zajedno s apsurdnim, grotesknim, naricanje ide uz kalambur, vidljiva stvarnost živih i nevidljiva mrtvih jednakopravne su. Pa kad svi mogući apsurdi i stramputice života dovedu do potopa sela i utopija se u trenu prometne u distopiju, ostaje dihotomija života. Seosko groblje i mrtvaci, jako aktivni u sjećanjima živih. I obitelj, koja prenosi nasljeđe i stvara – ljude.
Vesna Đikanović
