Koprodukcija sa zborom “Chorus angelicus” Varaždin
Libreto: Miro Gavran
Stihove doradio: Branko Ružić
Skladatelj: Anđelko Igrec
Dirigent: Anđelko Igrec
Redatelj: Taro Morikawa
Oblikovatelj rasvjete: Tomislav Maglečić
Scenograf i kostimograf: Mladen Grof Jerneić Erdody
Korepetitor: David Vuković
Asistentica kostimografa: Željka Vidović Škec
Praizvedba: 8. veljače 2025.
Ansambl:
Otac (bas): Berislav Puškarić
Mlađi sin (tenor): Mislav Lucić
Mara (sopran), zaručnica ml. sina: Tia Pikija
Stariji sin (bariton): Matija Meić
Rada (mezzo), supruga st. sina: Martina Menegoni
Naomi (alt), bludnica: Emilia Rukavina
Krčmar (bariton): Benjamin Šuran
Trgovac (bariton): Jurica Jurasić Kapun
Svinjar (bariton): Luka Šopar
Zabavljač (tenor): Šimun Šopar
seljaci, bludnice, svinje…
Orkestar Varaždinski komorni orkestar
Zbor “Chorus angelicus” Varaždin
Koprodukcija sa zborom “Chorus angelicus” Varaždin
Prvi čin započinje veselim prizorom na selu gdje žeteoci slave završetak žetve. Otac, najbogatiji čovjek u selu, sa svoja dva sina dijeli radost s okupljenima. No, mlađi sin, Jonaše, traži svoj dio nasljedstva kako bi napustio dom i krenuo u svijet u potrazi za srećom. Otac nevoljko pristaje, dok stariji sin ostaje kod kuće, odan ocu. U međuvremenu, Mara, žena koja potajno voli mlađeg sina, izražava Radi, supruzi starijeg sina, svoju tugu što nije skupila hrabrost da mu prizna ljubav prije njegova odlaska.
U dalekom svijetu Jonaše upada u lagodan i raskalašen život. Troši svoje bogatstvo na provode, zabave i bludnice, posebno Naomi, koja ga isprva zavodi, ali ga kasnije odbacuje kad shvati da je osiromašio. U trenutku potpunog pada, Jonaše završava kao svinjar, ponižen i gladan.
Drugi čin: Dok Jonaše čuva svinje, priviđa mu se i ima grižnju savjesti. U međuvremenu, otac saznaje od trgovca o sinu koji je pao na samo dno. Shrvan tugom, moli Boga za sinovljev povratak. Konačno, Jonaše se vraća kući u prosjačkom ruhu i klekne pred oca, tražeći oprost. Otac ga s ljubavlju prihvaća i priređuje veliku gozbu u njegovu čast.
Stariji brat, koji je ostao odan ocu i obitelji, s gorčinom i osjećajem nepravde reagira na povratak mlađeg brata. Smatra da nije pravedno slaviti povratak nekoga tko je sve rasuo, dok je on uvijek bio vjeran i vrijedan. Otac ga pokušava umiriti, objašnjavajući kako je povratak izgubljenog sina razlog za radost, jer je “umrli sin ponovno oživio”.
