Redatelj: Vanja Jovanović
Scenograf: Matej Kniewald
Kostimograf: Mario Tomašević
Autor glazbe: Šimun Matišić
Dizajn svjetla: Tomislav Maglečić
Jezična savjetnica: Gordana Gadžić
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
Inspicijent: Vedran Dervenkar
Premijera 11. listopada 2024.
Uloge:
Ilija Čvorović: Ljubomir Kerekeš
Danica Čvorović: Ljiljana Bogojević
Sonja Čvorović: Elizabeta Brodić
Đura Čvorović: Marinko Leš
Podstanar: Robert Španić
RIJEČ REDATELJA
Balkanski špijun jedan je od najprepoznatljivijih dramskih tekstova/filmova bivše države. U njemu se Dušan Kovačević bavi paranojom jednog društva izgrađenog na temeljima straha. Kako se čini, ni danas se nismo pretjerano odmakli od istih postulata, samo su načini zastrašivanja elegantniji. Izgleda da su sloboda govora i mediji, iz ideje o slobodi mišljenja i informiranja javnosti, postali oružje moćnika za kontroliranje ljudi strahom. Lik Ilije Čvorovića upravo je žrtva toga. Iz straha od kažnjavanja od strane sistema, on zauzima gotovo militantni stav u svrhu održavanja tog istog sistema koji ga kažnjava. Time upada u jedan začarani krug paranoje koji sam sebe održava, a jedini izlaz iz toga je zločin. Slijeđenjem tih kontradiktornih obrazaca, Ilija Čvorović postaje jedan od najvažnijih i najcitiranijih fiktivnih likova s ovih prostora. On je savršena satirička metafora velike većine ljudi koji su žrtve vlastitih strahova prouzrokovanih dezinformiranošću. Unatoč svojoj vremenskoj određenosti unutar samog dramskog teksta, Balkanski špijun itekako komunicira sa suvremenom publikom kao jedna savršena društvena satira.
Vanja Jovanović
Balkanski špijun, kultni je naslov čiji su citati postali dio opće kulture i ušli u usmenu predaju kao suvenir iz vremena, sustava vrijednosti i života ljudi od kojeg se udaljavamo posljednjih četrdesetak godina ili bar tako vjerujemo. No motivi i uvidi koje uz humor ovaj tekst sadrži, poput bumeranga nam se vraćaju iz ove naše stvarnosti u kojoj često nismo previše sigurni gdje završava fikcija, a počinje stvarnost, i obrnuto, čineći ga i danas aktualnim. I danas nam on otvara kao kazalište koje drži ogledalo vremenu, no sada u uvjetima vremena opće slobode, u kojoj jedna replika više nije dovoljna za zabranu. Štošta danas sliči na neku novu adaptaciju ovog kultnog dramskog teksta Dušana Kovačevića, u sadašnjosti svijeta koji se njiše između teoretičara zavjere i onih koji sve shvaćaju doslovno, jer tako je najlakše. “Mali” čovjek iz opusa Dušana Kovačevića ostao je na brisanom prostoru nezaštićenosti od nesreće, jer njemu je namijenjen ne onaj san o boljem životu, nego besmisao kapitalizma, prepušten njegovoj goloj (pri)sili i manje vidljivom sustavu, u pohodu na njegovo dostojanstvo i putevima suludog stremljenja moći, uspjehu, slavi. I opet nam se apsurd, gorka ironija i groteska prosudbi vraćaju iz stvarnosti koja postoji u našim glavama, i neosviještenosti. U uvjetima opće nesigurnosti i proizvodnje kriza na koje odgovaramo agresivnom paranojom, našim iščašenostima u odnosu spram drugih i uzimanjem prava da etiketiramo drugoga i odlučujemo o njemu. Čvoroviću je odavno bilo jasno da se u ovom svijetu zavjera i skrivenih namjera ništa ne događa slučajno, a duh Ilije Čvorovića ne samo da nije incident ili relikt prošlosti, nego još dovoljno živi među nama i po istoj matrici interpretira nekog novog Stranca i društveno ekonomsku stvarnost koja ga okružuje, provodeći teror koji se provodi nad neistomišljenicima i onima koji se nalaze s druge strane. Teror i nasilje iznimno je bitna tema u Kovačevićevom tekstu. Kao i u realitetu koji okružuje čovjeka danas, jednako kao nasilje u društvu ili u obitelji. U Balkanskom špijunu vidljiv je autorov uzorak terora države nad jednim čovjekom koji se kapilarno širi na teror čovjeka nad obitelji, stupnjuje se i konačno transformira lik Čvorovićeve žene Danice. Obuzet paranojom kojom svijet percipira kao sistemsku zavjeru protiv svoje pozicije i sustava vrijednosti koje zastupa, Čvorović istovremeno stvara svoj mali, dobro organizirani totalitarni poredak, čijom se kolateralnom žrtvom iskazuje Danica. Nasuprot tome, Ilija Čvorović fiksan je kao lik, i to do te mjere da osjećamo kao da naprosto sam njegov karakter ispisuje dramu. Ispisuje priču koja je u biti jednostavnog zapleta, ali njegov karakter kompleksan je, nipošto pojednostavljen. Amalgam komičnog i dramskog, odraz je prirode našeg, ljudskog života. I, za dramski opus Dušana Kovačevićevića, karakterističan svjetonazor kojim pristupa svijetu. Nasuprot ozbiljnoj ljudskoj sudbini Ilije Čvorovića i njenom dramskom potencijalu, Kovačević suprostavlja humor. Čvorovićev lik komičan je u svojoj tragičnosti i tragičan kad je najviše komičan. Taj odmak od njegove dramske sudbine kroz humor, osjećamo i kao neki univerzalni obrambeni mehanizam od sudbine. Humor i smijeh kao instanca posljednje ljudske obrane od svakog zla svijeta koje nas može zadesiti.
Vesna Đikanović
