Mozartova „Čarobna frula” u izvedbi Hrvatske operne akademije
U nedjelju, 16. kolovoza, s početkom u 19:00 sati u Velikoj koncertnoj dvorani HNK Varaždin bit će premijerno izvedena opera „Čarobna frula” Wolfganga Amadeusa Mozarta u produkciji Hrvatske operne akademije, pod dirigentskim vodstvom Raimonda Mazzona i u režiji Marte Tutiš.
Hrvatska operna akademija ove je godine okupila 80 sudionika, što je najveći broj dosad, a operni umjetnici dolaze iz SAD-a, Kanade, Argentine, Meksika, Japana, Južne Koreje i brojnih europskih zemalja.
Čarobna frula, posljednja Mozartova opera, praizvedena tek dva mjeseca prije njegove smrti, jedna je od najslojevitijih ikad napisanih. Među bezbrojnim Zauberoperama, tada popularnim na prijelazu 18. stoljeća, upravo je ova jedina u potpunosti preživjela test vremena — i ostala jednom od najizvođenijih opera svih vremena.
U Čarobnoj fruli ključne dihotomije strukturiraju dramski i simbolički svijet opere: svjetlo i tama (Sarastro i Kraljica noći), razum i nagon (Tamino i Papageno), duhovna ljubav i tjelesna požuda (Tamino, Pamina i Monostatos, Papageno), muško i žensko (patrijarhalni red i dionizijska ženska sila), te red i kaos (hram mudrosti i čarobni svijet). Te suprotstavljenosti nisu statične – kroz kušnje, glazbu i ljubav, likovi ih nadilaze, pretvarajući sukob u sklad.
Ovoga puta, po principu dihotomije, odlučujem se za vertikalno čitanje: pobjeđuje li u čovjeku animalno ili duhovno? I što od toga može biti baza za finalno pjevanje zbora — o vječnoj ljepoti, mudrosti i harmoniji? Za mene, finale nije pobjeda Sarastrove strane nad Kraljicom noći, nego unutarnja pobjeda čovjeka nad vlastitim animalnim.
A da bismo do toga došli, moramo se suočiti s temeljnim pitanjem koje stoji ispod svih bajki i simbola ove opere: Tko sam ja – biće instinkta, ili biće smisla?
Upravo tu temeljnu dihotomiju između instinkta i razuma, tame i svjetla, nastojim istražiti u ovoj režiji. Kroz korištenje glumačke tehnike životinja želim konkretizirati taj unutarnji sukob — učiniti animalno vidljivim, tjelesnim i scenski djelatnim. Pokazati ga ne kao apstrakciju, nego kao pokretačku silu koja, kroz kušnje i izbor, može biti preobražena u izvor mudrosti, smisla i ljepote. Zbog toga ne kontekstualiziram Čarobnu frulu unutar određenog vremena ili sustava, već ću odnose pokušati ogoliti primjenom glumačke tehnike životinja u strukturiranju scenskih situacija.
U vremenu koje sve više funkcionira binarno – mi i oni, tijelo i um, svjetlo — tama – Čarobna frula nudi rijedak prostor pomirbe. Na njezinu kraju ne slavimo pobjedu jedne strane nad drugom, nego trenutak unutarnje jasnoće u kojem čovjek postaje cjelovit.
To je trenutak u kojem glazba i kazalište zajedno progovaraju: ne o savršenstvu, nego o mogućnosti. I upravo tu mogućnost – da budemo više od pukog impulsa, trenutak u kojem prestajemo birati između tijela i duha, i počinjemo biti ljudi – želim otvoriti ovom inscenacijom.
Ulaznice su dostupne putem online prodaje.
