Za lutkarsku predstavu potreban je animator i lutka. Animator je najčešće nevidljiv, a lutka postaje „živa osoba“. Što bi se dogodilo da lutka otjera glumca – animatora, uvjerena da i animator može biti – lutak? Što bi se dogodilo da dijelovi tog lutkarskog animatora „ožive“, da progovori nos, uho, oči…? Iz perspektive lutaka, točnije vođene logikom lutke, nastaju komične situacije, s poantom da je nužna suradnja, povjerenje i prijateljstvo. Kao u životu, zar ne?
