Prevoditelj: Dubravko Torjanac
Redateljica: Mia Knežević
Tekst adaptirale: Vesna Đikanović i Mia Knežević
Scenografkinja: Daniela Dimitrovska
Kostimografkinja: Petra Pavičić
Skladatelj: Hrvoje Nikšić
Oblikovateljica rasvjete: Vesna Kolarec
Oblikovateljica video projekcija: Vanda Petrović
Inspicijent: Vedran Dervenkar
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
Premijera 16. listopada 2026.
Uloge:
BARBARA, nadničarka: LJILJANA BOGOJEVIĆ
ABRAM, njezin sin: PAVLE MATUŠKO
TONKA, sluškinja: DEA PRESEČKI
MARIJA, seljanka kod koje živi Abram: HANA HEGEDUŠIĆ
ROVO, njezin sin: ROBERT ŠPANIĆ
VOKLER, Marijin težak, ima drvenu nogu: MARINKO LEŠ
NAČELNIK, seljak veleposjednik: ZVONKO ZEČEVIĆ
GEORG, njegov težak: NIKŠA ELDAN
ZENTA, nadničarka kod gradonačelnika: BETI LUČIĆ
MESARICA: IVANA KRIZMANIĆ
KOŠČAK, grobar i komunalni radnik: LOVRO RIMAC
PAULA, tajnica u uredu u Landshutu: TEA HARČEVIĆ
MAKS, maloposjednik: VID ĆOSIĆ
KRISTINA, njegova žena: VIDA HUZJAK
ŽUPNIK: ZDENKO BRLEK
KRIM INSPEKTOR: FILP ELDAN
Lovačke priče iz Donje Bavarske, dramski tekst njemačkog glumca i dramatičara Martina Sperra nastao je 1965 godine. No svijet koji donosi ova drama nevjerojatno je akutalan i razotkriva probleme bolne za ljudsko društvo u kojem živimo danas. Mjesto zbivanja zajednica je bavarskog sela u poratnom razdoblju monetarne, društvene (i moralne) reforme. Jednako tako mogla bi se zbivati gotovo bilo gdje i bilo kad. Bavarsko selo tu je mikrokozmos preko kojega se zrcali šira i mnogo kompleksnija društvena slika, brutalna, gotovo alegorijska priča o netoleranciji, isključivanju i progonu bilo koga tko je na bilo koji način drugačiji. Otkriva strukturnu anatomiju zločina, čini se neodvojivog od ljudske zajednice, prodirući u korijene tamne strane ljudske prirode iz kojih izrastaju predrasuda, netolerancija i agresija. Sperrov dramski tekst studija je mehanizama koji metodom rastuće agresivnosti, netolerancije i prebacivanjem odgovornosti na drugog i drukčijeg, vode do isključivanja iz kruga zajednice. “Jača većina” ima samo jedan cilj – eliminaciju svih koji se ne uklapaju u propisanu ideju “normalnosti”. Zajednica tu egzistira primarno u uvjetima borbe za opstanak, kao svijet progonitelja i progonjenih, grupiran u borbi za opstanak, gdje je jedna grupa ljudi u lovu na druge ljude. U lovačkim pričama koje se među njima odvijaju, likovi se ne dijele na “dobre” i “zle”. Potencijal lovca kao i potencijal žrtve prisutan je u svakom čovjeku.
