Cyrano de Bergeracu pripala je slava jednog od najpoznatijih bezvremenskih dramskih junaka koji privlači kazališnu publiku preko stotinu godina. Njegova sudbina, vrhunski primjer romantičnog duha i geste, s neobičnom lakoćom vezuje našu imaginaciju i srca za sebe. Cyrano očarava i zavodi riječima, žonglira rimama i ritmom jednako kao mačem. Ali ova naša adaptacija Rostandove drame nije priča otmjenih pjesničkih umova ili historijskih literarnih formi, ona je okrenuta osjećajima onih kojima nije udobno na njihovom mjestu u životu ili u vlastitoj koži; jer što je romantičnost, ako ne smion zov kakav bi život trebao biti. Okrenuta je hrabrosti da se tetura pod emocijama, stenje, grca i uzdiše bez srama i do krajnjosti, hrabrosti da tragično postane i smiješno. Da se s lakoćom damo uvući u priču o pjesniku-vojniku koji zbog svog ružnog nosa odluči osvajati svoju rođakinju preko posrednika, ne bi li mu dopalo malo njene ljubavi. O tipu koji ostaje vjeran sebi i svojim osjećajima,
Cyrano ne sanja beskrajno samo o Roksani. Svojim provokativnim stavovima i mišljenjima sanja o svijetu u kojem su vlastiti ideali, integritet i individualnost na visokoj cijeni, naspram moći i osobnog profita. Zato nam je dragocjen i danas kad smo, s najvećim mogućnostima savladavanja udaljenosti, i s imperativom uspjeha, distancirani od svih i svega. U svijetu tehnologije, u kojem on vlada najstarijom ljudskom tehnologijm, riječima. Generirajući silnu privlačnost i snagu koja ima svoju cijenu. Kako u njegovom vremenu stvaranja moderne centralizirane države, tako i danas u vremenu suvremenih preslagivanja i traženja novih društvenih, političkih, religioznih i osobnih identiteta.
Upravo taj odnos prema smislu, trenutku i jeziku bio je put kretanja naše adaptacije. Imajući u svijesti i tražeći referentnost s prvim spoznajama o dimenzijama čovjekovog prostora u prostorima svemira i začetku materijalizma; o pogubnosti odnosa sustava i institucije prema slobodi pojedinca i strastima duše; o umjetnosti koja je prazna ako nema stava; o nadzoru i cenzuri; općem strahu od rata i traženja političkih alibija i identiteta; o sedamnaestostoljetnom jeziku Cyranovog vremena, koji spaja visoko metaforički stil sa svakodnevnim vulgarizmima; o riječi, kao braniku slobode u ljudskoj civilizaciji. Svi se ovi aspekti i identiteti u preispitivanju vrte u orbiti oko osi Cyranovog karaktera, kojeg gotovo instinktivno (za)volimo, i čije srce kuca iz dubine ove drame.
knjižica Cyrano za web
