MARIJA KRPAN, rođ. Ivezić (Virovitički Hum, 12. 8. 1954. – Varaždin, 6. 4. 2026.),

kazališna glumica, od 1982. do 2019. godine u stalnom angažmanu u HNK u Varaždinu.

Još kao gimnazijalka, Marija Krpan svoju je vezu s tadašnjim Narodnim kazalištem

„August Cesarec“, počela graditi kao članica Omladinskog dramskog studija. Već je tada bio zapažen njezin glumački talent, a 1970. dobiva ulogu u Slučaju maturanta Wagnera M. Matkovića, prvoj od profesionalnih predstava, koje su se počele nizati. Na poziv tadašnjeg direktora Kazališta, Petra Večeka, 1982. postaje dio profesionalnog ansambla. Do umirovljenja 2019. realizirala je stotinjak premijera. Neke od njih: Ermeline (J. Anouilh, Ženski orkestar), Marica (S. Kolar, Svoga tela gospodar, Sestra (B. Brecht, Pir malograđana), Marta (M. Krleža, Emerički), Polina Andrejevna (A. P. Čehov, Galeb), Solange (J. Genet, Sluškinje, Julija (W. Shakespeare, Komedija zabluda), Mama, Punica (francuske farse, Bogi Ivač), Anica (Molière, Ilija Kuljaš), Gospođa Muskat (F. Molnár, Liliom), Stella (M. Krleža, Kraljevo), Baka (Lada Kaštelan, Posljednja karika), Franca (D. Niccodemi, Scampolo), Fiona Foster (A. Ayckbourn, Kako voli druga strana),

Magda (M. Jergović, Ti si taj anđeo), Madelline Petrovna (M. Krleža, U agoniji), Paunovićka, (A. Šenoa, Ljubica), Gorušica (W. Shakespeare, San Ivanjske noći), Olympe Ferraillon (G. Feydeau, Buba u uhu), Kata Godinič (S. Kolar, Breza), Stafila (Plaut, Komedija o loncu), Gospa Pickbauer, (M. Krleža, Tri kavaljera Frajle Melanije), Gozba, autorski projekt Olje Lozice… Posljednje godine prije odlaska u mirovinu igrala je u predstavama Mislibolesnik ili Hipokondrijakuš, The Killer in me is the Killer in you, my love, #Vararaždin, Palikuće M. Frisch, Horror diptih Edgara Allana Poea. No, ni bolest, ni umirovljenje nisu bili oproštaj od pozornice. U predstavama Povratak ratnika, Bogi Ivač znova i Skupština, Marija je nastupala sve do 2024.

Ostvarila je nekoliko uloga na filmu: U sredini mojih dana, Vrijeme za…, Marginalci i

televiziji: Višnja, Naša kućica, naša slobodica; Romana, Zakon ljubavi; Proročica, Bibin svijet; Jasmina, Larin izbor; Katarina Sajko, Mamutica; Mira, Pod sretnom zvijezdom. Marija se posebno istaknula u kajkavskom repertoaru. U kajkavskoj riječi zrcalio se njen Varaždin i njezina najtoplija intima. Varaždinski HNK smatrala je svojom paralelnom obitelji. Posvećenost kazalištu, potreba okupljanja kazalištaraca, napose mladih, ljubav prema varaždinskoj publici koju je zdušno utkala u svoje brojne i raznovrsne uloge trajne su i neizbrisive zasluge naš e glumice.