Ranko Marinković: GLORIJA, redatelj Damir ZLATAR FREY

Draga publiko, od danas možete gledati snimku predstave GLORIJA Ranka Marinkovića u režiji Damira Zlatara Freya nastalu u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem Pula.

Ranko MARINKOVIC
G LO R I J A

Mirakl u šest slika

redatelj: Damir ZLATAR FREY
dramaturginja: Željka UDOVICIC PLEŠTINA
koreograf: Damir ZLATAR FREY
scenograf: Damir ZLATAR FREY
izbor glazbe: Damir ZLATAR FREY
kostimografi: Desanka JANKOVIC i Damir ZLATAR FREY
oblikovatelj svjetla: Tomaž BEZJAK
asistent redatelja: Manuel KAUCIC
asistent scenografa: Goran ŠAPONJA
maska, šminka i frizure: Mirija KRALJ
izrada lutaka: Daniel MILOCANOVICH
šaptac: Domagoj BLAŽEVIC

organizator i inspicijent: Manuel KAUCIC
organizator proba: Zdenko BRLEK

Osobe:
SESTRA MAGDALENA (Glorija),karmelicanka (cirkuska artistica): Helena MINIC
RIKARDO KOZLOVIC (Floki Flèche), bivši direktor cirkusa: Mijo PAVELKO
BISKUP, konferansje i krotitelj životinja u cirkusu: Zvonko ZECEVIC
DON JERE, biskupov tajnik: Ivica PUCAR
DON ZANE, bibliotekar: Jan KEREKEŠ
DON FLORIJO, kanonik: Zdenko BRLEK
TOMA, crkvenjak, TONI, clown: Robert UGRINA
MAJKA: Sofija CINGULA
CLOWNI: Ivan DODOGOVIĆ, Jurica MARČEC

Ta priča smještena u jednu otočku, dakle relativno izoliranu župu, prica je o pokušaju mladog svećenika da u krizno poratno vrijeme lažnim čudom učvrsti poljuljanu vjeru. Stoga časnu sestru Magdalenu, a bivšu cirkusku umjetnicu Gloriju, stavlja na oltar u crkvi umjesto Bogorodicina kipa. Ali očekivano “čudo” prometnut će se u neuspjeh, odnos don Jere i Glorije u ljubav čija nemogućnost i okrutnost vraća Gloriju nazad u cirkus gdje i pogiba, osudivši svojim skokom u smrt svaki dogmatizam i totalitarizam.

Danas pak, “Glorija” oslobođena bilo kakvih ideoloških predznaka, ali uvjerena u nemoć svake ideologije, prepoznaje i ovo vrijeme, vrijeme koje mi tako rado zovemo našim, kao vlastito – dokazujući svoju nedvojbenu suvremenu pripadnost – upravo postavljanjem
pravih, ključnih pitanja našega doba. A to je prije svega pitanje identiteta i sposobnostida se (ne)izborimo za nj, zatim pitanje da li je u ovome danas koje je ostalo zakinuto za bilo koju vrst Utopije ljubav uopce moguća (kako ona romantična kakva se rađa između Glorije i don Jere, tako i ona u obitelji koja također ne odolijeva: ona Glorije i njenog oca), te pitanje manipulacije nemoćnim pojedincem od strane zatvorenih moćnih sustava.

Ovaj dramski mirakl u šest slika, kako ga je sam autor podnaslovio, upravo je sjajan teatarski izazov redateljskoj poetici Damira Zlatara Freya. Frey snažnim slikama, tu dramu otvorene strukture prostora izmješta likovno i značenjski u teatarsko mjesto zaigranosti
i zapitanosti, gdje se ponajprije poseže za ludističkim elementima “Glorije”, otvarajući pri tom i vrata budućih vremena.

Željka UDOVICIC PLEŠTINA
dramaturginja