Michal Lang

Zmijsko klupko

U VIRTUALNOJ REALNOSTI FANTAZIJA

Michal Lang, kazališni redatelj, dramatičar i glazbenik svoju je dramu Zmijsko klupko, nastalu 1999., postavio u Kazalištu Celetna s CD-om 94, da bi se predstava 2002. godine preselila u komorni prostor Švandovog kazališta. U žanrovski neodredivom komadu s podnaslovom „Komorno ludilo za četiri osobe i gmaza“, mogu se nazrijeti freudovski i jungovski utjecaji, koji nenametljivo izviruju iz vješto skrojene kriminalističke priče s pucanjem na kraju.

U napetoj dramskoj strukturi s rekonstrukcijom događaja koji bi trebali objasniti nestanak Vlaste i sobe u kojoj je navodno bila, niče mnoštvo neobjašnjivih pitanja: Tko je uopće Vlasta? Je li ona računovotkinja ili opasna tajna agentica Greta Bombata? Tko su dvojica prijatelja koji se nalaze u njezinom stanu? Je li Zeba bivši policajac, agent ili skladištar? Tko je Mali? Tko je pozvao policajca imenom Veseli? Je li on uopće policajac ?

Teško je prepoznati što je stvarnost, a što fikcija, jer ono što prihvatimo kao zbilju, uskoro će se rasprsnuti, tim više što i sami likovi nisu sigurni u svoje „istine“. Iako je vidio zmije, jedna ga je možda i ugrizla, Zeba se pita: „Zmija – bila je stvarna ili fiktivna?“ Veseli, u ovoj zakučastoj drami razmišljanja, odgonetavanja i odbacivanja zaključaka, ponudi rješenje: „Mišljenje je jedino što te u ovom trenutku može spasiti. Ili ubiti. Nikad ne znaš je li misao što slijedi uvjetovana“, no istovremeno pobija mogućnost racionalizacije, jer: „Hodaš po ledu i pod njim vidiš kako prolaze sjene. Odjednom jedna od njih probije led i povuče te k dnu.“

„Zmija je jedan od najvažnijih arhetipova ljudske duše“ (Bachelard), čija se simbolička veza sa sjenom smatra plodonosnom dušom i Don Juanom, kako pokazuje psihoanalitičar Rank u svom eseju o Don Juanu, gdje se sjena pojavljuje kao simbolički dvojnik zmije. Mogli bismo dramu prihvatiti i kao pokušaj ostvarenja libidne investicije, sa zmijom, bačenom iz međunožja, faličkim simbolom i Vlastom, objektom žudnje dvojice prijatelja. Kada bismo dramu prihvatili kao san, tada bi Mali bio samo Zebina projekcija: „Djevac je. U njegovoj dobi djevičanstvo je okidač shizofrenije“. Da je to moguće, potvrđuje njegova replika: „Ja sam djevac i ako ne nađem djevojku, onda ću ponovo poludjeti.“ Možda je Mali oličenje njegove frustracije iz prošlosti, on sam: „Ako si me zajebavao cijelo djetinjstvo, misliš da mirne duše možeš negirati da jesam? Da postojim?“ Mogli bismo tvrditi da je drama manifestacija sna, iz kojeg se nitko neće probuditi. Mali: „Hodam ovuda već deset minuta i čini mi se da sam u snu“.

Za Freuda, san je ispunjenje potisnute želje, za Junga samopredodžba, spontana i simbolička, pravog stanja nesvjesnog; san je kazalište u kojem je sanjač istodobno glumac, scena, šaptač, redatelj, autor, publika i kritičar.

Andrè Breton je u prvom Manifestu nadrealizma istaknuo: „Vjerujem u buduće razrješenje dvaju naoko tako oprečnih stanja kakva su san i zbilja, u neku vrstu apsolutne zbilje, nadzbilje, ako se tako može reći.“ Mnogostruke su mogućnosti otpetljavanja klupka ovog dramskog pisma, ali će tajanstvenost neobjašnjivih fenomena ostati nedokučiva. Možda bismo trebali povjerovati Zebi: „Normalno je to na što pristanemo da je normalno“, pa jednostavno reći da je ovo zapravo priča o ljubavi, o žudnji i zaustaviti se na Vlastinoj izjavi kao mogućoj istini: „U posljednje vrijeme, ima već nekoliko mjeseci, stalno sam sama i moram priznati da me pustolovan život koji vodim stisne, pogotovo kad nemam nikoga s kim bih se mogla povremeno pomaziti.“ U protivnom, posumnjat ćemo da se išta od ovoga uopće dogodilo.

VESELI: Mi svi smo same predrasude, bilo psihološke ili somatske i duhovne i preko njih sve  filtriramo.

***

VESELI: Ali, ti si potpuno negdje drugdje.

MALI: U virtualnoj realnosti svojih fantazija.

Vesna Kosec-Torjanac

 

MICHAL LANG

Michal Lang rođen je u Pragu 1964. godine. 1989. upisao je studij režije na DAMU u klasi prof. Jaroslava Vostrýja. U kazališnom studiju Disk režirao je svoju apsolventsku predstavu, komediju C. Goldonija Lažljivac (1992.), a tu je imao i premijeru autorskog projekta (zajedno s Markétom Bláhovom) Sveta kurva (1993.). Na kraju studija dobio je nagradu Hlávkove fondacije koja se dodjeljuje posebno nadarenim studentima. Još za vrijeme studija surađivao je s A studiom Rubin.  Zajedno sa svojim kolegama s klase počeo je 1993. raditi u Dramskom studiju (Činoherní studio) u  Ústí nad Labem. Sljedećih je godina surađivao s mnogim kazalištima, npr. Kazalište Labyrint (današnje Švandovo kazalište na  Smíchovu), gdje je režirao dramu S. I. Witkiewicza Majka (1996.), u Kazalištu pod Palmovkom režirao je dramu Rowleya i Middletona The Changeling  (1999.), u praškom Činohernom klubu s velikim uspjehom igrale su njegove predstave  T. Letts: Ubojica Joe (1996.), W. Shakespeare Ukroćena goropad (1997.), u Kazalištu u Celetnoj predstava W. Shakespearea Oluja (2000.), Molièreov Tartuffe (2001.). Značajan je bio njegov angažman u Švandovom kazalištu na Smíchovu od 2002. do 2010. gdje je režirao nekoliko predstava koje su pobudile veliko zanimanje publike i stručne kritike, npr. Molièreova komedija Škola za žene (zajedno s D. Hrbkem, 2005.), drama A. P. Čehova, Ujak Vanja i dr. Premijeru su ovdje imale i dvije Langove autorske predstave: Dávníkové (2008.) i kazališna adaptacija knjige Radke Denemarkové, Hitlerov novac (2010.).  Režirao je i u drugim češkim kazalištima, kao i u inozemstvu. Michal Lang je u Libereckom kazalištu F. X. Šaldy od 2011. bio umjetnički ravnatelj, a od 2013. ravnatelj je Kazališta pod Palmovkom (Divadla pod Palmovkou). Bio je i članom nekoliko rock bendova, autor je scenske glazbe za mnoge svoje predstave.

Video najava: https://www.youtube.com/watch?v=aueFc00mDcU&feature=youtu.be

Redateljica: Ksenija Krčar

Scenograf: Leo Vukelić

Kompozitor: Vid Novak Kralj

Kostimografkinja: Žarka Krpan

Inspicijent: Sanjin Rožić

Šaptačica: Natalija Gligora Gagić

Fotografije s probe: Darko Gorenak

Hrvatska premijera: 9. ožujka 2018.

 


Galerija

Ansambl predstave

Zeba – Marinko Prga

Mali – Karlo Mrkša

Vlasta – Ivana Zanjko

Veseli – Ivica Pucar

Video