17

Jean-Baptiste Poquelin Molière, TARTUFFE

Molière, francuski komediograf (Pariz, 1622 – Pariz, 1673). Od 1643. nastupao je kao kazališni glumac, 1645–58. putovao provincijom s vlastitom družinom L’Illustre Théâtre te je u tom razdoblju započeo pisati farse i komedije zapleta. Vrativši se u Pariz postigao je velik uspjeh komedijom Kaćiperke (1659). Osnovao stalnu trupu, s kojom je izvodio vlastite komade, djelujući isprva pod pokroviteljstvom kraljeva brata vojvode od Orléansa, a od 1665. kralja Luja XIV., po narudžbi kojega je napisao 12 komedija-baleta, među kojima je najpoznatiji Građanin plemić (1670). Istodobno je napisao niz komedija karaktera. U Školi za muževe (1661) započeo je s uporabom stereotipnih komičnih situacija radi zagovaranja razumnoga prihvaćanja ljudske naravi, što se podudaralo s onodobnom galantnom kulturom dvora i pariških salona. Slijedila je njegova prva velika komedija, Škola za žene (1662), kritika seksualnoga licemjerja,  potom Tartuffe (1664), s naslovnim likom lažnoga pobožnika koji iz koristoljublja potiče svojega kućedomaćina na vjerski fanatizam. Komedija Don Juan ili kamena gozba (1665) također je izazvala sablazan zbog ismijavanja lika pobožnog ali ograničenoga Sganarellea nasuprot raspusnomu i slobodoumnom naslovnom junaku, koji završava u paklu tek nakon niza užitaka. Mizantrop (1666) uglađena je salonska komedija usredotočena na lik oštroumnoga mizantropa Alcestea, ispunjena gađenjem prema površnim etičkim normama. Među komedijama izdvajaju se još Liječnik protiv volje (1666), Amfitrion (1668), u kojoj se ponovno približava baroknoj poetici, George Dandin (1668), bliska farsi, s intrigom o ljubomornome mužu i nevjernoj ženi, Škrtac (1668), u kojoj komične situacije vezane uz junaka više pokazuju apsurd i izmještenost svijeta nego veselje, Scapinove spletke (1671), s prevladavanjem pučkoga humora, Učene žene (1672), Umišljeni bolesnik (1673). U salonskim je pak jednočinkama Škole za žene (1663) i Versailleska improvizacija (1663) izrazio neka poetička stajališta. Molière je tvorac velike klasicističke komedije karaktera, koju je često kombinirao s komedijom običaja i farsom oslanjajući se pritom na različite izvore (antički autori, srednjovjekovni fabliau, F. Rabelais, talijanska komedija dell’arte). Razumno je poštovao stroga pravila klasicizma, a produbljenom psihološkom analizom srodan je klasicističkim moralistima svojega doba. Njegova su djela od prvih izvođenja trajno prisutna na svjetskim pozornicama

Izvor: Hrvatska enciklopedija

Bogati trgovac Orgon u svoju obitelj dovodi Tartuffea koji je očarao njega i njegovu majku Pernel. Ističući prijateljevu pobožnost i poniznost, naivni i opčinjeni Orgon dolazi u sukob sa svojom obitelji za koju je pridošlica običan varalica. Tartuffe, slatkorječiv licemjer i lažni kršćanin, vješto manipulira Orgonom koji na kraju shvaća svoju zabludu.

Tartuffe je u tri čina prvi put izveden 12. svibnja 1664. u sklopu velikih dvorskih svečanosti u Versaillesu, dok je integralna verzija u pet činova prikazana 29. studenog iste godine pred članovima kraljevske obitelji u Le Raincyju u blizini Pariza, no voljom utjecajnih crkvenih krugova kojima su smetale religijske konotacije, a u kojima su se prepoznali, zabranjen je. Molière u predgovoru tiskanom izdanju svoje komedije 1669. godine kada je zabrana prikazivanja konačno ukinuta, a on dobio dopuštenje za njezino objavljivanje, piše: „Čovjek lako podnosi prijekor, ali teško podnosi porugu. Spreman je da ga smatraju zlim, ali nipošto ne želi da ga smatraju smiješnim.” Molière ismijava poroke koji su i danas duboko ukorijenjeni u društvu.

Kritike:
Andrija Tunjić - Vijenac