05

Sa međunarodnog Festivala glumca ZAPLET 13 u Banjoj Luci stižu dvije nagrade. Osim što je glasovima publike odabran za najboljeg glumca večeri, Stojan Matavulj je odlukom žirija proglašen najboljim glumcem Festivala za ulogu Abela Znorka u predstavi ENIGMATSKE VARIJACIJE.

Éric-Emmanuel Schmitt (Sainte-Foylés-Lyon, Francuska, 1960.).
Dramatičar, romanopisac, esejist, filmski scenarist i redatelj spada u najistaknutije i najizvođenije suvremene francuske autore. Sveučilišni profesor filozofije svoju književnu karijeru započeo 1990-ih. Njegova djela prevedena su na 50-ak jezika, drame se izvode u 50-ak zemalja svijeta. Uz brojne prestižne književne nagrade, za svoj kazališni rad je 2001. nagrađen godišnjom nagradom Francuske akademije za kazališno stvaralaštvo. 2016. je postao član žirija Akademije Goncourt. Živi u Bruxellesu.
Enigmatske varijacije
Izoliranom od svijeta na otoku u Norveškoj, piscu, nobelovcu, u posjet dolazi novinar koji nastoji doznati istinu o autorovom posljednjem hit – romanu, ali i osobnim, intimnim pojedinostima. Daleko od gostoljubivog domaćina, pisac grubo odbija govoriti o banalnostima kao što su ljubav, istina, osjećaji. Za njega „laž je suptilna, umjetnička, objavljuje ono što bi trebalo biti; istina je ograničena na ono što jest.“
Sučeljavanje dvojice muškaraca, sučeljavanje je dvaju principa između fikcije i stvarnosti, života u osami i pisanju i obične svakodnevice, ljubavi i žudnje… Jedan od njih tvrdi: „Kad se ne voli život, pribjegava se uzvišenosti.“, drugi: „Kad se ne voli uzvišenost, zaglibi se u životu.“
Gotovo u žanru trilera, drama puna brzih i neočekivanih obrata na kraju, uz autorove česte autobiografske motivske preokupacije, bolest, smrt i ljubav, otkriva čvrstu vezu između njih dvojice. Obojici mogu pripadati replike: „Koga volimo kad volimo? Nikada to nećemo doznati.“
Vesna Kosec-Torjanac

RIJEČ REDATELJICE
O sadržaju Enigmatskih varijacija ne bi se smjelo reći baš mnogo, ništa više od onoga što bi pisalo u općenitoj napomeni na stražnjoj korici dobrog trilera: susret dvojice muškaraca na zabačenom otoku blizu Sjevernog pola rezultira neočekivanim obratima.”Jedno drugom izjavljujemo ljubav, ali tko smo mi?”
Skladatelj Edward Elgar rekao je za svoje “Enigmatske varijacije”, po kojima je dramski tekst dobio ime, da skrivaju jednu melodiju koju ne razumijemo, a sanjamo, koja je neuhvatljiva, prisutna i odsutna istovremeno. Upravo tako je i s ovim dramskim tekstom – on skriva emocije i teme koje nam se stalno čine jasnima, no u biti su neuhvatljive i svaki motiv skriva nešto drugo… Mislimo da smo nešto uhvatili, no ispred nas iskrsne trag neke druge priče koja je skrivena. Bogatstvo teksta je u tome što se ta vrsta misterija ne odnosi samo na narativ – to je tek prvi sloj. Odnosi se na emotivne linije protagonista, na koncepte života, na uspomene, ideje. Tekst se konstantno obračunava s našim konstruktima, predodžbama, životima koje mislimo da živimo i suptilnom granicom između fikcije i onoga što ponekad pogrešno nazivamo stvarnošću.

Kritike:

Tomislav Čadež - Jutarnji list

Leon Brajša - Kazalište hr

Olga Vujović - Kritikaz

Andrija Tunjić - Vijenac

Nagrade:

Nagrada za najbolju predstavu po izboru publike na 15. Festivalu regionalnih kazališta PROLOG 2022