Zgrada HNK u Varaždinu – prvi kazališni projekt Hermanna Helmera

Hermann Helmer (Hamburg, 13. srpnja 1849 – Beč, 2. travnja 1919), austrijski arhitekt, zajedno s arhitektom Ferdinandom Fellnerom (1847-1916) osnovao je u Beču tvrtku (Fellner und Helmer) koja se specijalizirala za gradnju kazalište i koncertnih dvorana. U svojim projektima primjenjivali su građevne oblike renesanse, baroka i rokoka. Sagradili su, odnosno projektirali pedesetak kazališnih zgrada, a uz to i brojne dvorce, palače i druge građevine.

Helmer je samostalno projektirao kazalište u Varaždinu (njegov prvi rad u toj struci), a u Hrvatskoj su zajedno sagradili kazališta u Rijeci (1883) i Zagrebu (1894/95).
Značajnija djela (zajedno s Ferdinandom Fellnerom) Stadttheater (1872) i Volkstheater (1889) u Beču; Nepszinhaz (1874) i Vigsinhaz u Budimpešti; Stadtheater (1876) u Augsburgu; kazališta u Brnu (1881), Bratislavi i Karlovim Varima (1882); Deutsches Theater (danas Deutsch Smetanovo Divadlo) u Pragu (1886); Stadttheater u Zürichu (1890); Theater unter der Linden u Berlinu (1892); Stadttheater u Grazu (1889); Deutsches Schauspielhaus u Hamburgu (1900); New Theatre u New Yorku, kazalište u Odessi Tonhalle u Zürichu.

Helmer je za vrijeme građenja kazališta u Varaždinu upoznao Filipinu Levanić, kćerku postolara Levanića iz Dugog konca (danas Zagrebačka ulica) s kojom se, nekoliko godina kasnije, oženio. Oboje su gotovo do smrti svraćali u Varaždin; nad njegovim pisaćim stolom uvijek je visjela fotografija varaždinskog kazališta. Herman i Filipina imali su dva sina i dvije kćeri, koje su se udale za sinove poznatog austrijskog tvorničara Sachera. Prema jednom svjedočenju, upoznali su se zapravo u Varaždinskim Toplicama na tradicionalnom Anin-plesu, a potom zaručili u kući Ivana Milčetića u Varaždinu.