Yasmina Reza

Bog masakra

Redateljica Lea Anastazija Fleger o ovom tekstu je napisala: „Roditeljstvo je nezgodna pojava. Roditelji se brinu i čuvaju potomstvo svoje vrste. U svim ljudskim društvima roditelji (biološki ili posvojitelji) odgovorni su za podizanje svojih potomaka. Oni su spoj brige o vlastitoj krvi i brige o ispunjavanju društvenih uloga. Simpatični roditelji uglavnom su fokusirani samo na svoju djecu. To barem naizgled djeluje tako. Ispred vrtića, škola, na roditeljskim sastancima, dječjim rođendanima. Na tim teritorijima i u tom vremenu postaju glumci – nacionalni prvaci u svojim građansko-roditeljskim ulogama.

Najgori neprijatelji takvih glumaca-roditelja, hiperroditelja, upravo su isti takvi roditelji. Oni se međusobno izbjegavaju u širokim lukovima. Bježe jedni od drugih da ne bi slučajno stupili u kontakt riječima, strogo se pazi na razinu dopuštenog kontakta s roditeljima prijatelja njihove djece. Sustav ovog izbjegavanja razrađen je do savršenstva, jasno, ako po zamišljenom modulu ne dođe do kontakta. Naravno, ako se zbog dobrobiti djece modul naruši, roditelji se nađu u izvanrednoj situaciji.

Baš u takvoj izvanrednoj situaciji našla su se dva bračna para: Veronique i Michel Houllie, te Annette i Alain Reille u Bogu masakra Yasmine Reze. Oni se odlučuju sastati ne bi li riješili nastali incident između njihove djece, Ferdinanda i Brune. Incident žele staviti pod kontrolu, raspraviti o uzrocima i posljedicama tog čina. To rade iz roditeljske obaveze. Incident sa Trga Aspirant Dunat pokušavaju riješiti u civiliziranom i kulturno-prihvatljivom tonu. Ono što ih u tome sprječava su razlike u njihovim roditeljsko-građanskim ulogama koje igraju. Od samog početka nižu se manji nesporazmi i sukobi. Parovi se vidno prisiljavaju i vraćaju u svoje građansko-roditeljske uloge sve dok sukobi ne povećaju intenzitet i dok na površinu ne iziđe otvoreno vrijeđanje i netrpeljivost. Ispod socijalnih maski Houlliejea i Reillea počinju provirivati nesnošljivost, prezir prema ovim drugima, agresivnost, bračne nesuglasice i frustracije te neusklađeni stavovi. Parovi se međusobno istinski preziru, preziru čak i suprotne uloge, maske i status kojeg imaju njihovi protivnici. Procjepi, razlike između klasa i ideologija kojima pripadaju i koje nose, dovode ovaj sastanak do katastrofe, građanska uzornost gubi svoj uzor te kulturni, životni i politički stavovi i interesi prouzroče međusobni masakr.

Kako se socijalne roditeljske maske skidaju, raspadaju sloj po sloj, tako se dolazi i do same srži svakog od likova, naime, tijekom prepirki uloge se raspadaju ne samo po klasnim i roditeljskim, nego i po bračnim i na kraju osobnim razinama. Jedni pred drugima počinju iznositi „prljavi veš“ iz bračnih soba, međusobno si izgovaraju ono što prešućuju već godinama, pa se pokazuje da su i unutar samih parova likovi navukli socijalne maske supružnika.

Bog masakra
 je komad skidanja maski. Roditelji su isfrustrirane individue, nesretne, uklopljene u formu, kalupe u kojima se ne snalaze. Roditeljstvo je samo forma. Forma koja prekriva život u laži samom sebi. Laži kako se ne bi priznalo postojanje života bez životnog sadržaja, sa neostvarenim životnim ambicijama. Roditeljstvo je nezgodna pojava.“

Yasmina Reza jedna je od najvažnijih suvremenih francuskih autorica. Piše novele, romane, ali ponajviše komade za kazalište. Njezina najpoznatija kazališna djela su Art, Bog masakra, Razgovori poslije sprovoda, Početak zimskoga razdoblja i Slučajni čovjek. Dobitnica je prestižnih nagrada kao što su nagrada Moliere za najbolji tekst i najboljeg autora, nagradu za nove talente Johnson, nagrada Tony, nagrada Laurence Olivier, nagrada Drama deskBog masakranagrađen je nagradama TonyLaurence Olivier i Drama desk.

Redateljica: Lea Anastazija Fleger
Adaptacija scenskog prostora: Lea Anastazija Fleger
Kostimografkinja: Željka Krpan

Premijera je održana 20. rujna 2016.


Galerija

Ansambl predstave

Véronique Houllié: Sunčana Zelenika Konjević
Michel Houllié: Robert Plemić
Annette Reille: Irena Tereza Prpić
Alain Reille: Marinko Prga