Predstava ”Bog masakra” Yasmine Reze gostovala na Zadarskom ljetu

U ponedjeljak, 10.srpnja 2017. u 20,00 na Zadarskom ljetu održano je gostovanje predstave Bog masakra Yasmine Reze u režiji Lee Anastazije Fleger, koja potpisuje i adaptaciju scenskog prostora, dok je kostimografkinja Žarka Krpan. U predstavi nastupaju Sunčana Zelenika Konjević (Véronique Houllié), Robert Plemić (Michel Houllié), Irena Tereza Prpić (Annette Reille) i Marinko Prga (Alain Reille). Premijera je održana 20. rujna 2016.
Yasmina Reza jedna je od najvažnijih suvremenih francuskih autorica. Piše novele, romane, ali ponajviše komade za kazalište. Njezina najpoznatija kazališna djela su Art, Bog masakra, Razgovori poslije sprovoda, Početak zimskoga razdoblja i Slučajni čovjek. Dobitnica je prestižnih nagrada kao što su nagrada Moliere za najbolji tekst i najboljeg autora, nagradu za nove talente Johnson, nagrada Tony, nagrada Laurence Olivier, nagrada Drama desk. Bog masakra nagrađen je nagradama Tony, Laurence Olivier i Drama desk.
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: DrooliaHrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: Droolia
Redateljica Lea Anastazija Fleger o ovom tekstu je napisala: „Roditeljstvo je nezgodna pojava. Roditelji se brinu i čuvaju potomstvo svoje vrste. U svim ljudskim društvima roditelji (biološki ili posvojitelji) odgovorni su za podizanje svojih potomaka. Oni su spoj brige o vlastitoj krvi i brige o ispunjavanju društvenih uloga. Simpatični roditelji uglavnom su fokusirani samo na svoju djecu. To barem naizgled djeluje tako. Ispred vrtića, škola, na roditeljskim sastancima, dječjim rođendanima. Na tim teritorijima i u tom vremenu postaju glumci – nacionalni prvaci u svojim građansko-roditeljskim ulogama.

Najgori neprijatelji takvih glumaca-roditelja, hiperroditelja, upravo su isti takvi roditelji. Oni se međusobno izbjegavaju u širokim lukovima. Bježe jedni od drugih da ne bi slučajno stupili u kontakt riječima, strogo se pazi na razinu dopuštenog kontakta s roditeljima prijatelja njihove djece. Sustav ovog izbjegavanja razrađen je do savršenstva, jasno, ako po zamišljenom modulu ne dođe do kontakta. Naravno, ako se zbog dobrobiti djece modul naruši, roditelji se nađu u izvanrednoj situaciji.
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: Droolia
Baš u takvoj izvanrednoj situaciji našla su se dva bračna para: Veronique i Michel Houllie, te Annette i Alain Reille u Bogu masakra Yasmine Reze. Oni se odlučuju sastati ne bi li riješili nastali incident između njihove djece, Ferdinanda i Brune. Incident žele staviti pod kontrolu, raspraviti o uzrocima i posljedicama tog čina. To rade iz roditeljske obaveze. Incident sa Trga Aspirant Dunat pokušavaju riješiti u civiliziranom i kulturno-prihvatljivom tonu. Ono što ih u tome sprječava su razlike u njihovim roditeljsko-građanskim ulogama koje igraju. Od samog početka nižu se manji nesporazmi i sukobi. Parovi se vidno prisiljavaju i vraćaju u svoje građansko-roditeljske uloge sve dok sukobi ne povećaju intenzitet i dok na površinu ne iziđe otvoreno vrijeđanje i netrpeljivost. Ispod socijalnih maski Houlliejea i Reillea počinju provirivati nesnošljivost, prezir prema ovim drugima, agresivnost, bračne nesuglasice i frustracije te neusklađeni stavovi. Parovi se međusobno istinski preziru, preziru čak i suprotne uloge, maske i status kojeg imaju njihovi protivnici. Procjepi, razlike između klasa i ideologija kojima pripadaju i koje nose, dovode ovaj sastanak do katastrofe, građanska uzornost gubi svoj uzor te kulturni, životni i politički stavovi i interesi prouzroče međusobni masakr.

Kako se socijalne roditeljske maske skidaju, raspadaju sloj po sloj, tako se dolazi i do same srži svakog od likova, naime, tijekom prepirki uloge se raspadaju ne samo po klasnim i roditeljskim, nego i po bračnim i na kraju osobnim razinama. Jedni pred drugima počinju iznositi „prljavi veš“ iz bračnih soba, međusobno si izgovaraju ono što prešućuju već godinama, pa se pokazuje da su i unutar samih parova likovi navukli socijalne maske supružnika.
Bog masakra je komad skidanja maski. Roditelji su isfrustrirane individue, nesretne, uklopljene u formu, kalupe u kojima se ne snalaze. Roditeljstvo je samo forma. Forma koja prekriva život u laži samom sebi. Laži kako se ne bi priznalo postojanje života bez životnog sadržaja, sa neostvarenim životnim ambicijama. Roditeljstvo je nezgodna pojava.“