Baština svijeta i svjetsko čudo

Pismo predsjednika udruge ASSITEJ International povodom Međunarodnog dana kazališta za djecu i mlade

Kazalište je zaista živa tradicija – diljem svijeta. Izvedbene umjetnosti dio su kulturnoga života tisućama godina, a već se stoljećima obraćaju i publici koju čine djeca i mladi. Vrijednost je mogućnosti uključivanja u kazališne umjetnosti od samoga početka djetinjstva do kraja životnoga vijeka očita. Čin gledanja kazališta i sam je po sebi umjetnost koju moramo naučiti. Da bismo počeli shvaćati, moramo vježbati slušati. Kazalište za djecu i mlade ima što pokazati, što reći, što prenijeti: utiske i izričaje, stavove i postupke, iskustva i uvide. Na pozornici se mogu pričati priče, ali njihove slike i značenja oživljavaju samo kada postoji publika koja će ih doživjeti. To je misterij! Zbog toga kazalište nije samo dio svjetske baštine, nego mora biti prepoznato kao deveto svjetsko čudo. A glumci, dramski pisci, glazbenici, dramaturzi, pedagozi, tehničari, kostimografi i scenografi nastavljaju njegovati sva ta čuda za idući naraštaj. Svoj djeci i mladima mora se omogućiti sudjelovanje u tom naslijeđu. Zbog toga pristupam Međunarodnom danu kazališta za djecu i mlade u nadi da će politika, civilno društvo te globalna tržišta i lokalna poduzeća posvetiti posebnu pažnju kazalištu za djecu i mlade i omogućiti mu da se pobrine za to da svako dijete u svakom vrtiću i svaki učenik svake školske godine dobiju priliku otići u kazalište barem dvaput. Jer dramska igra postaje prava predstava samo ako postoji publika koja sudjeluje u igri.

Wolfgang Schneider