HUNCUT I POTEPUH – PETRICA KEREMPUH

«Em nikaj ni slajše
Ne čuje se rajše
Neg dobri i dragi naš kaj!»


Dragutin DomjanićStihovi su to Dragutina Domjanića (1875., Sv. Ivan Zelina – 1933., Zagreb) hrvatskog kajkavskog pjesnika, koji je u zbirkama Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragomu kraju (1933.) ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga izraza, a njegove pjesme Fala, Popevke sam slagal (uglazbio Vlaho Paljetak) i dr. među najpoznatijim su kajkavskim pjesmama.
Manje je znana njegova «marionetna igra» Petrica Kerempuh i spametni osel, koja je premijerno izvedena 1920. u zagrebačkom Teatru marioneta, a 1921. objavljena je istoimena knjiga (zajedno s autorovom šaljivom poemom Mladost Petrice Kerempuha) koju je Domjanić potpisao pod pseudonimom Vujec Grga. U jedinom Domjanićevom dramskom tekstu izražena je visoka razina satiričnosti, kako karakterne tako i društvene, ali i izrazite političke. Drugo izdanje toga teksta uslijedilo je nakon više od 80 godina (Disput, 2005.).

Petrica Kerempuh, pučki šaljivac i buntovnik, iz narodne je predaje ušao u literaturu i postao inspiracijom značajnih djela hrvatske umjetnosti (M. Krleža, H. Hitrec, S. Mihalić...). Upravo je u Varaždinu, 1834. godine, tiskana knjiga Jakoba Lovrenčića, Petrica Kerempuh iliti življenja človeka prokšenoga, u kojoj se prvi put spominje ime tog narodnog tribuna čijim ironičnim žalcima nitko ne može izbjeći. To je djelo zapravo prerada njemačke pripovijesti o Tillu Eulenspiegelu, namijenjeno najširem krugu čitatelja, s naglaskom na didaktičnost.

Naslovnica knjige Petrica Kerempuh i spametni oselPetrica Kerempuh sada se vraća u Varaždin i to u predstavi pod vod vodstvom redatelja i scenografa Zlatka Boureka, koji je osmislio i izradio protagoniste – lutke. Riječ je o ginjolima, figurama - grdačima, kako ih autor voli nazivati, s izrazito bizarnim licima kao odraz ljudskih karaktera koji se u predstavi «čitaju» već pri prvoj pojavi. «Figure  oblikujem prema tekstu, tražim tekst koji odgovara mome lutkarskom izrazu», rekao je majstor Bourek, koji je svojim lutkama namijenio replike iz teksta Dragutina Domjanića i Hrvoja Hitreca, Petrica Kerempuh i spametni osel. Nižu se ovdje mlekarice koje ulijevaju vodu u mlijeko, podatna krčmarica, mesar, učeni Sofistikus i njegov osel, gradonačelnik, koji je «gradu glava i slava», a ipak, kao i svi ostali likovi, biva poražen u vitruoznom nadmudrivanju s potepuhom Petricom, snalažljivim u svim životnim situacijama, koji beskompromisno skida maske s lica predstavnicima svih društvenih slojeva. 

Jedini lik lišen Kerempuhove ironične strelice je dijak, kojemu na kraju komada povjerava svoju sudbinu, moleći ga da po završetku školovanja napiše zgode o njemu kako ne bi pao u zaborav. 

Domjanić zapravo daje priznanje mladom školovanom čovjeku u čijem je znanju budućnost, a između redaka možemo iščitati: «Učite, učite. I pišite. Potrebno je više Petrica i ovakvih predstava koje nude zabavu, kritiziraju ljudske mane i s hrvatskih pozornica, ulica i trgova šire 'ljubljenu domaču mi reč'».
  
Vesna Kosec - Torjanac