Breza na matinejama za škole

HNK u Varaždinu: Borivoj Radaković, Breza, red. Želimir Mesarić, foto: © D. Gorenak Godar
U petak, 18. studenoga u 10,30 i 13,00 sati (za škole) je izvedena drama Breza koju je hrvatski dramatičar Borivoj Radaković napisao po motivima poznate pripovijetke Slavka Kolara. Praizvedena Radakovićeve Breze bila je 18. ožujka 2010. Redatelj je Želimir Mesarić, dramaturg Ante Armanini, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinje Diana Kosec Bourek i Ika Škomrlj, skladatelj Davor Bobić, koreografkinja i autorica scenskog pokreta Svetlana Lukić, jezični savjetnik i asistent redatelja Zdenko Brlek, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent skladatelja Kristijan Funarić, a asistent scenografa Slaven Edvin Bot. Majstorica šminke je Marija Bingula, a obradu i montažu zvuka potpisuje D&K Creative Studio. 

HNK u Varaždinu: Borivoj Radaković, Breza, red. Želimir Mesarić, foto: © D. Gorenak GodarPogledajte
video zapis iz ove predstave
na YouTubeu.

U predstavi nastupaju: Petra Kurtela (Janica Labudan, roj. Godinič – mlada ženska očite telesne, pak s time i duševne nepripadnosti okružju v kterem živi), Damir Markovina (Marko Labudan – Janičin; sirovi muž vu nejasnem statusu selaka – državnega službenika), Jan Kerekeš (Joža Sveti – sam svoj krščenik, selski svetec, čuvar morala, samonavučeni vumetnik), Ljiljana Bogojević (Dora Labudan, roj. Krištofič – Markova mati, obična domača vešča ktera se sfantava za svoje grdo živlenje i tlači slabše od sebe), Ljubomir Kerekeš (Tomo Labudan – Markov otec, prostodušni selak, tipični simbiotik z zemlom), Dunja Fajdić (Jaga Labudan, Roj. Bužek – prva Tomina i Dorina snaha (muž ji je mlajši Markov brat, vu vojski), Vesna Stilinović (Ježovička – bahorica, okretna starša ženska z više mudrosti od drugih, se vidi kaj ženska ktera poznava skrovnosti), Sunčana Zelenika Konjević (Bara Žganjer, roj. Žunec – suseda), Robert Plemić (Martin Žganjer – Barin muž), Draško Zidar (Vid Žugečič – Amerikanec – bahati selski gazda), Marija Krpan (Kata Godinič – Janičina mati), Zdenko Brlek (Mika Godinič – Janičin otec), Tena Rak / Dunja Kozić (Marica – Janičina prijatelica), Sara Ipša / Nikolina Herceg (Jela – Janičina prijatelica), Darko Plovanić (Jandro Žugečić – Amerikančev sin), Zvonimir Jelačić (Nadšumar), Zvonko Zečević (Velečasni), Mladen Jerneić (Grobar), Folkloraši KUD-a Varteks (selske puce i dečki).

Borivoj Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca. Do sada je objavio romane Sjaj epohe i Virusi, knjige proza Ne, to nisam ja i Porno, zbirku eseja Sredina naprijed, knjigu drama Plavi grad te konceptualni rad Visitor's Book. Napisao je i drame Dobro došli u plavi pakao, (Kerempuh, 1994.), Miss nebodera za miss svijeta, (Kerempuh, 1998.), Kaj sad?, (Kerempuh, 2002., Beogradsko dramsko pozorište, 2004. i HNK u Varaždinu, 2007.), Bor i neboder, (Kazalište Trešnja, 2004.).

Njegova Breza sačuvala je ponajbolje značajke izvornoga proznog predloška, ali i iznijela nove vrijednosne slojeve koje antologijskoj priči o okrutnosti zaostale sredine koja ne prihvaća mladu djevojku koja se izdvaja ljepotom, plemenitošću i krhkošću, daju novu aktualnost i suvremenost. Pomalo neočekivano, na početku trećega tisućljeća, Breza prestaje biti pomalo egzotična folklorna priča o hrvatskom selu između dva velika svjetska rata te se može pročitati i kao izrazito aktualna drama o nemoćnom pojedincu u močvari tranzicijskoga grabeža. Postavljanje Radakovićeve Breze ujedno je i nastavak tradicije varaždinskoga Kazališta u njegovanju kajkavske dramske riječi.
HNK u Varaždinu: Borivoj Radaković, Breza, red. Želimir Mesarić, foto: © D. Gorenak Godar
U redateljskoj bilješci Želimir Mesarić će zapisati: "Adaptacija Breze Bore Radakovića autorsko je djelo par exelance.
Dijalozi su toliko ispunjeni promjenama stanja, emocionalnim promjenama, naglim obratima u odnosima što daje dijalozima suvremenost i dinamičnost koja ne postoji u tolikoj mjeri u originalnom tekstu." (pročitajte cijelu redateljsku bilješku)

U autorskoj bilješci Borivoj Radaković je zapisao: "Danas je kajkavski, kao mali europski jezik, ugrožen prvenstveno pred invazivnom štokavštinom koja ima političku i medijsku moć. Moja inačica Breze pokušaj je doprinosa kajkavštini, skromna potvrda da je kajkavština jezik koji može izraziti sve tekovine suvremene civilizacije. Stoga i jest jezik. Moja je želja bila da doprinesem potvrdi da je kajkavština besprijekorno podobna za izražavanje najsuptilnijih osjećaja."
(pročitajte cijelu autorsku bilješku).