S mr. sc. Jasnom Jakovljević, ravnateljicom HNK u Varaždinu, razgovarali smo o kriznim vremenima i kazalištu.
Koliko je kazalište otporno na krizu? Mora li se mijenjati da bi privuklo publiku i opstalo? Kakve su mogućnosti za nastavak započete obnove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu? Sve su to pitanja koja smo raščlanili u razgovoru s mr. sc. Jasnom Jakovljević, ravnateljicom HNK u Varaždinu, koja, iako nema čarobni štapić, čini se, uvijek za sve pronađe rješenje.

- Ovogodišnja sezona samo je nastavak uspješne prošlogodišnje sezone, koja je završena Kerekešovim izvrsno prihvaćenim «Debitantima». Stalna suradnja s Ljubomirom Kerekešom općenito nam donosi vrlo mnogo, a znači još i više. Idemo hrabro naprijed iako su se okolnosti promijenile i sveprisutna gospodarska i društvena kriza itekako se osjeća i u našemu kazalištu, koje je sada ostalo bez ikakvih programskih sredstava osim onih koja uspijem pronaći „na tržištu“, kod sponzora i donatora, koji su i sami u golemim poteškoćama.

Često čujem sugestije da stanem s premijerama, da program svedem na minimum i pričekam bolja vremena. To jednostavno nije u mojoj prirodi, a još je manje u prirodi kazališta. Varaždinci dobro znaju kako funkcionira bicikl, a kazalište mu je vrlo slično. Kada jednom prestaneš okretati pedale, vožnja će inercijom potrajati još neko vrijeme, a onda slijedi neminovni pad. Stradat će i bicikl i biciklist, i to tako da se možda više nikada ne vrate na cestu.

Zato smo u novu sezonu krenuli žestoko i ambiciozno. Samo se tako može iz krize. Povezali smo jedno od najboljih klasičnih djela europske dramaturgije, Schillerovu „Mariju Stuart“, koju, uzgred, hrvatska publika nije vidjela posljednjih pola stoljeća, iskusnoga redatelja kakav je profesor Petar Selem i mladu dramaturginju Lanu Šarić. Budući da posljednji prijevod Schillerova remek-djela potječe iz 1928., naručili smo novi od naše vrsne prevoditeljice Trude Stamać. Zatim smo potražili vrsnu glumačku ekipu u kojoj će se također spojiti mladost s iskustvom, članovi našega stalnog ansambla i vrijedni gosti. Potonje nismo birali nimalo slučajno. Pozvali smo mlade, talentirane i popularne glumce poput Leone Paraminski, Hane Hegedušić i Janka Popovića Volarića, i to ne samo da sudjeluju u predstavi nego da postanu i članovi ansambla. Kako ne surađujemo od jučer i kako znaju naše ambicije, s veseljem su nam se pridružili.

Mladi glumci uvijek donesu novi polet i nadahnuće čitavom ansamblu, zar ne?

- Tako je, mladi glumci uvijek donesu novi polet i nadahnuće čitavom ansamblu i sretni smo što smo u najgoroj krizi uspjeli obnoviti ansambl. S njima smo dobili izvrsne protagoniste prve ovosezonske premijere i imena na plakatu koja će, nadamo se, privući Varaždince u kazalište. Jer, vrijedi vidjeti, na primjer Leonu i Hanu na pozornici s našom prvakinjom Jagodom Kralj Novak od koje će sigurno mnogo moći naučiti.

Ništa manje nismo dobili ni produbljenjem stare suradnje s Ivicom Pucarom, koji je već godinama „naš“, ili pak s „našim“ Virovitičanima Mijom Pavelkom i Goranom Košijem…
Mogla bih i morala nastaviti i nabrajanjem ostalih naših vrsnih, sada već gotovo stalnih suradnika, od kostimografkinje Danice Dedijer, scenografa Marina Gozzea, skladatelja Darka Hajseka, ali, nažalost, nemamo dovoljno prostora, pa ću zaključiti: na krizu smo odgovorili onako kako se jedino na krizu i može odgovoriti – postavljanjem najviših ciljeva i okupljanjem najkreativnijih pojedinaca u njihovu ostvarenju.

A kada je već riječ o mladim kreativnim pojedincima, s veseljem ističem  premijeru dramatizacije Vilovićeva nepravedno zaboravljenog romana „Pas cvilek, dječak Ivek i Dudaš Martin“, koju je u koprodukciji naše Dječje i lutkarske scene i čakovečkog Kazališta „Pinklec“ i Centra za kulturu s svojom mladom ekipom pripremila mlada i nadarena redateljica Anica Tomić.

Kako se prilagođavate potrebama i željama publike?

- Na to sam pitanje već donekle odgovorila. Onaj tko je u općoj besparici spreman izdvojiti tridesetak kuna za kazališnu ulaznicu, mora dobiti odgovarajući uzvrat. Bit će nagrađen vrhunskim glumačkim i redateljskim imenima, značajnim tekstovima i predstavama koje ne podilaze općenito niskoj razini ukusa i očekivanja, već otvaraju važna pitanja koja zaokupljaju suvremenoga čovjeka.

Pod tim znakom neće proteći samo početak ove sezone, već i njezin nastavak u kojemu ćemo ponovno vidjeti praizvedbu jednoga kajkavskog komada („Brezu“ Borivoja Radakovića), opet ugostiti jednog inozemnog redatelja (uglednog poljskog redatelja, pedagoga i scenografa Andrzeja Sadowskog s Gavranovim „Shakespearom i Elizabetom”), još jednom surađivati s najvećim živućim hrvatskim redateljem Georgijem Parom (predstava za mlade „Divlji konj“ Božidara Prosenjaka)… S Čehovljevim „Galebom“ proslavit ćemo 45. obljetnicu umjetničkog djelovanja Petra Večeka, čovjeka koji je ostavio znatan trag u povijesti i varaždinskoga, i hrvatskog kazališta u cjelini… Veček u ovoj sezoni priprema i uzbudljivi kabaret, a u nedavno obnovljenoj dvorani Europa Media gledat ćemo i slavnu „Zelenu gusku“ Konstantyja Ildefonsa Gałczyńskog u režiji Nine Kleflin. No to svakako nije sve. Ostavimo ponešto i za iduće razgovore…

Kazalište se uključuje u proslavu 800. obljetnice Varaždina kao slobodnog kraljevskog grada.

- U proslavu ove velike obljetnice s veseljem se uključujemo s tri, vjerujemo, značajna priloga. Najprije razigranom predstavom za djecu, ali i ne samo za djecu, „Miševi i mačke naglavačke“ na klasični tekst akademika Luka Paljetka. Iskusni redatelj Ladislav Vindakijević, čiji su prvi kazališni koraci vezani upravo uz našu pozornicu, uz pomoć scenografa, velikog slikara Voje Radoičića, kostimografkinje Marije Žarak i skladatelja Mate Matišića, smjestio je radnju u Varaždin i bit će to za mnoge veliko iznenađenje. Zatim, na Dan grada, 6. prosinca, prvi ćemo put Varaždincima pokazati svečani zastor koji je kreirao osebujni slikar Antun Boris Švaljek, koji s Varaždinom nije vezan samo srednjom školom koju je u njemu pohađao. Time će i HNK u Varaždinu dobiti svoj svečani zastor, na koji je predugo čekalo. Nakon podizanja zastora sudionici svečane sjednice, ali idućih dana i mjeseci i svi zainteresirani Varaždinci, vidjet će i scenski prikaz „Varaždinska stoljeća“ koji priprema vrijedan sastav na čelu s iskusnim dramatičarom Ninom Škrabeom.

Je li nedavni dolazak ministra Bože Biškupića značio da se obnova zgrade HNK u Varaždinu nastavlja? Riječ je ipak o za Hrvatsku, a osobito za Varaždin i Varaždinsku županiju, iznimno važnoj instituciji, koja, nažalost, vapi za obnovom, ali i ponudom novih programskih sadržaja – npr. glazbene scene itd. Znamo i da je kultura skupa, no nekultura je još skuplja. Grad Varaždin već se uključio u obnovu, očekuje se i pomoć Županije, pa postoji li šansa da se HNK obnovi u cijelosti te dobije i dugoočekivani status nacionalnog teatra?

- I na tom se polju krizi suprotstavljamo pojačanim naporima. Neće biti lako, ali obnova kazališta – iako ponešto usporena, jer na red dolaze najvitalniji, pa i najskuplji dijelovi divne Helmerove zgrade – neće stati ni trenutka. Zahvalna sam na razumijevanju i potpori Ministarstva kulture RH na čelu s ministrom Božom Biškupićem i Grada na čelu s Kazalištu uvijek naklonim gradonačelnikom dr. Ivanom Čehokom i brojnim sponzorima i donatorima koji su dosad poduprli svaku moju inicijativu. Upravo se dovršava projekt cjelovite obnove pozornice, čija se izrada malo produljila upravo zbog toga da nas nestašica novca ne bi zaustavila. Naime, zahtijevali smo da projekt predvidi održive etape i tako omogući nastavak obnove, ali i nastavak redovita djelovanja i u najosjetljivijim fazama radova.
Pronašli smo odličnu radionicu koja će sukcesivno obnavljati lustere, tako da ćemo uskoro sa svakim mjesecom dobivati više sjaja i više svjetla.

Uskoro će publika biti zadivljena i „novotkrivenim“ prostorima salona u mezaninu i podrumu zgrade, a bit će još mnogo malih iznenađenja. Vjerujem da će današnja kriza u godinama koje slijede ustupiti mjesto novom poletu, jer nismo mi jedini koji joj se suprotstavljamo pojačanim radom i sve višim ciljevima, pa će ovaj vrhunski spomenik kulture i biser kazališne arhitekture europskoga ranga vrlo brzo postati ponos ovoga lijepog grada u koji se dolazi i zbog jedinstvenog ambijenta i zbog sadržaja.

Uveli ste Dramski studio za djecu i mlade, to je iznimno važno i za odgoj mlade publike, jeste li zadovoljni radom i rezultatima toga studija?

- O našem Dramskom studiju mladih još uvijek se premalo govori, pa eto i u ovome razgovoru na red dolazi pred sam kraj. A riječ je o projektu itekako važnom i za Kazalište, i za cijeli Varaždin. Profesor Vlado Krušić, kazališni pedagog svjetskoga glasa, koji nam se lani pridružio, okupio je sjajnu ekipu naših članova i stručnjaka iz gradskih ustanova. Prve, iznenađujuće dobre rezultate vidjeli smo već nakon prve nastavne godine. Kazalište je dobilo novi rezervoar mladih ljudi koji će u skorašnjoj budućnosti sačinjavati njegov ansambl i njegovu publiku. Varaždin je pak dobio novo okupljalište mladih kreativaca, novu jezgru koja će pronositi njegovo ime „grada kulture“. Ovaj studio svakako zaslužuje posebnu pozornost svih nas i svakako poseban razgovor.

Razgovarala M.  Barić, Varaždinske vijesti, 27. listopada 2009.