Varaždinske vijesti: Iskorak s pokrićem

Tennessee Williams: Iznenada prošlog ljeta, redateljica Snježana Banović Dolezil, foto: Saša NovkovićAmerička drama nastala poslije II. svjetskog rata, koja je svojedobno, zajedno s egzotikom američkog juga, u snažnim valovima prodirala na europske pozornice, nikla je pod utjecajem europskih autora Ibsena, Strindberga, Meterlincka. Među njezine glavne značajke kritika ubraja istraživanje abnormalnih duševnih stanja, uporabu retrospektivnog i simboličnog stila koji događaje čine jezovitim i pretvaranje društvenih problema u probleme izjalovljenih osobnosti.

Sve nabrojene značajke posjeduje u nas dosad neizvedena drama Tennessea Williamsa Iznenada prošlog ljeta (1958.) u novom prijevodu Acije Alujević. S tom se dramom varaždinskoj publici prvi put predstavila Williamsu najvjernija hrvatska redateljica Snježana Banović, koja je prije petnaestak godina u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu režijom prvi put stupila na profesionalnu pozornicu upravo djelom toga autora, dramom Mačka na vrućem limenom krovu.

Povratak T. Williamsu

Iako je tadašnja predstava prošla bez osobita odjeka razlog je tome manje bila početništvom obilježena režija, a više mogućnost usporedbe s nekadašnjim kultnim ostvarenjem ovoga kazališta iz njegova zlatnoga razdoblja.
S mnogo većim kazališnim iskustvom i uz dramaturšku pomoć Darka Lukića redateljica Snježana Banović vratila se sada Williamsovu djelu u izvrsnoj suradnji s glumačkim ansamblom HNK u Varaždinu, posebice nadasve uspješnom Mirjanom Sinožić u pokretačkoj ulozi Gospođe Vanable.

Nekoć vrlo često izvođenim djelima Tennessea Williamsa znalo se prigovarati da se glumci oslanjaju više na igru čuvstava nego živaca, što bi bilo bliže neurotskim traumama što ih likovi izražavaju. Predstavi Iznenada prošlog ljeta, u kojoj se virtuozno razvija istraga zagonetnog traumatičnog iskustva, teže bi se mogao postaviti takav prigovor. Hladna i istančana ta predstava nastoji iskazati stanje opće poremećenosti strogo stiliziranim izrazom, u kojem vrhunci uzbuđenja proizlaze iz sukobljenih interesa. S jedne strane, to je opredjeljenje za bezuvjetnu obranu vlastitih iluzija ili za koristoljubive laži, a s druge - nemogućnost izbezumljene žrtve da iskaže svoju monstruoznu, ali i nedokazivu istinu, koja je izlaže najvećim opasnostima.

Ovom predstavom dominira odsutni glavni junak, kojega su po svjedočenju mlade, psihički poremećene rođakinje poput nekog istanjenog i profanog sljedbenika Dioniza iz Kleistove Pentesileje s korijenima u antičkim Bahantkinjama - na nekoj plaži Trećega svijeta rastrgala i pojela gladna djeca, koju je mamio u svoje igre. Do tog otkrića, koje naknadno može asocirati i na tragičnu sudbinu pojedinca među djelima iz umjetničkog opusa P.P. Pasolinija, dolazi se tek u završnici predstave, prema kojoj vodi majstorski polagano skidanje velova s tajne koja se nikada neće posve razotkriti.

Uvjerljivi glumci

Tennessee Williams: Iznenada prošlog ljeta, redateljica Snježana Banović Dolezil, foto: Saša NovkovićNa krajnjim polovima ove drame dvije su snažne ženske osobnosti - svemoguća majka, spremna na najteži zločin za obranu idealizirane uspomene svog sina, te njegova mlada i lijepa rođakinja i prijateljica na posljednjem putovanju, poslije kojeg je dospjela u ludnicu. U ulozi starije dame upravo blista Mirjana Sinožić, dok u ulozi njene mlade suparnice, više svojom idealnom pojavom nego sadašnjim govornim mogućnostima, oduševljava Leona Paraminski. Između njih dvije na diskretan način izvrsno glumačko ostvarenje daje Robert Plemić u ulozi mladog neurokirurga.
S vrlo uspješno ostvarenim ulogama sudjeluju Ljiljana Bogojević (Bolničarka) i Vesna Stilinović (Gđa Holly) i Beti Lučić (Gđica Foxhill), a nešto manje je uvjerljiv Berislav Tomčić (George Holly).

Odvijanje drame u potpunom jedinstvu vremena i prostora potaknulo je autore predstave na izvedbu bez stanke, u jednom podužem dahu. A scenografija Marina Gozze s aluzijama na međuprostore zbiljskog i podsvjesnog u skladu s kostimima Dženise Pecotić i glazbom Darka Hajseka - dali su predstavi funkcionalan i suptilan okvir.

Otvorenost ansambla

Ta prva dramska premijera ostvarena u cijelosti pod novom upravom varaždinskog HNK ne daje, doduše, naslutiti željeni zaokret prema dalekosežnije osmišljenoj repertoarnoj politici, ali još jednom potvrđuje visoku izvođačku razinu varaždinskog ansambla i njegovu vitalnu otvorenost za iskušavanje raznolikih epoha, stilova, motiva i pristupa. Ne čini se odveć vjerojatnim da bi se ovaj iskorak s pokrićem mogao prometnuti i u danas često neumjereno promicanje gay-tematike neovisno o umjetničkim vrijednostima.

Marija Grgičević, Varaždinske vijesti, 11. svibnja 2006.