Friedrich Schiller, (1759-1805), njemački dramatičar, pjesnik, esejist, povjesničar i teoretičar umjetnosti. U mladosti najprije pripreman za pastora, prelazi na Vojnu akademiju u Stuttgartu. Ujedno studirao pravo i medicinu te služio i kao vojni liječnik, što je i na osobnom planu poticalo dramatsku napetost njegovih središnjih tema: sukob slobode i stege, stvaralaštva i sputanosti, pobune i ropstva. Djelujući u Leipzigu, Dresdenu i drugim gradovima, u Jeni i kao profesor povijesti, sudjelovao u živim razmatranjima još svježih ideja Kanta, Herdera, Rousseaua, te napose Goethea, s kojim u Weimaru, za posljednjih desetak godina života, ostvaruje i osobno prijateljstvo.

Već izvedbom svojega prvoga dram. djela Razbojnici (1782) postiže velik uspjeh. I druga dramska djela (Spletka i ljubav, Don Carlos, Wilhelm Tell) prožeta su apoteozom slobode. Filozofska razmišljanja u duhu romantičnog idealizma u shvaćanju jedinstva ljepote, dobrote i istine, najviše izražava u pjesništvu. Slavljen još za života, zatim i kao jedan od najistaknutijih predstavnika njemačkoga romantizma, ostvario je kulturnopovijesnu sintezu književnosti, umjetnosti i filozofije te snažno utjecao na kasnija njem. i europska duhovna stremljenja.