Nećko Svojeglavečko Zvonimira Baloga na Velikoj sceni

Nećko SvojeglavećkoNećko SvojeglavećkoU nedjelju, 5. rujna u 18 sati na Velikoj sceni Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu izvela je predstavu Nećko Svojeglavečko Zvonimira Baloga u režiji Barbare Rocco, premijerno izvedenu 9. studenog 2008.
Scenografiju i lutke osmislio je Ivan Duić, kostime Barbara Rocco, scenski pokret Berislav Tomičić, skladatelj je Petar Eldan, a dizajner svjetla Marijan Štrlek.

Nastupaju: Karolina Horvat (Nećko, Beba Slon), Ivana Krizmanić (Mama Ivanka), Barbara Rocco (Susjeda Julka, Baka, Teta Cijeta, Mama Slon), Berislav Tomičić (Deda, Stric Mijo, Tata Tomislav), Beti Lučić (Papiga, Tata Slon, Medicinska Sestra)

Nećko SvojeglavečkoIgor Mrduljaš o Nećku Svojeglavečku piše: »Balog i djeca dobro se razumiju. Međutim, podjednak čitateljski užitak doživljavaju i odrasli. Njih pak dohvati autorov stroj za izmicanje uporišta općepoznatim pojavama, pa ih uvuče u sugiru duhovitoga poigravanja s pojmovima i slikama pri čemu raslojavanje i usložnjavanje jezika imade ključnu gradbenu važnost.
No, Balog nije ni lak ni jednostavan pisac. Iza zaslona lakoće i pojednostavljenja izviruje, pa se nudi umu i srcu čitateljevom bogata duhovnost i životna mudrost autorova. Duh u igri, nenametljivo i tobože usput, vodi nas u bolji, pošteniji i pravedniji svijet koji možebiti jest pričin, ali nas krijepi i ohrabruje, raduje i potiče.

Nećko SvojeglavečkoSva ovako sažeto skicirana obilježja Balogova stvaralaštva označavaju i krase njegovo dramsko pismo. Davne godine 1983. praizveden mu je u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji slavnoga Boška Violića igrokaz Nećko Svojeglavečko (potaknut nekim francuskim predloškom) u kojem mama, susjeda, djed, stric, teta i cirkuski slonovi i drugi nagovaraju i darovima mame dijete da se rodi, a ono odbija sve dok mu tata ne obeća pusu.

Nećko SvojeglavečkoVragolasti stihovi brzo su i točno označili svaku dramsku osobu, uveselivši male i velike gledatelje (ove druge napose lik Đenerala koji je onodobno zbilja bio politički izazovan!), ali i ponudili nježnu dramsku priču koja je veličala ljubav kao vrhovno načelo života. Dvadesetak godina poslije, 2002. godine, Zagrebačko kazalište lutaka uprizorilo je taj igrokaz (u režiji Dražena Ferenčine), kao i njegov nastavak Kako je Nećko postao Hoćko (u režiji Zorana Mužića), prikaz nevolja u kojima se našlo netom rođeno dijete sučeljeno sa svijetom opsjednutim, ravnodušjem, površnostima i bedastoćama.«

Glas koncila od 19. V. 2008. navodi: »Svakom poznavatelju Balogove »filozofije« jasno je da će glavni razlog za to biti u voljenosti, u onome što nikad ne može biti materijalno opipljivo. Baš kao što i Balogovi »zvrkasti« stihovi, kalamburi i naizgled puke igre riječima uvijek nude puno više onoga »nevidljivoga« - kako profinjene duhovitosti, misaonosti, tako i etičnosti pa i same duhovnosti. Svega nužnog za zdravo odrastanje malenih i zdravu, toliko potrebitu zaigranost »velikih«. /.../«