Jasna Jakovljević: Vratit ću sjaj varaždinskom kazalištu

Jasna Jakovljević, foto: Saša Novković S Jasnom Jakovljević, ravnateljicom Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu, razgovarali smo o njezinu tridesetogodišnjem radu u HNK u Zagrebu, najvažnijim projektima koje je realizirala u dugogodišnjoj uspješnoj karijeri, preuzimanju dužnosti vršiteljice dužnosti ravantelja varaždinskog kazališta i njezinoj viziji razvoja kuće.


Kakav repertoar pripremate?

— Do kraja ove sezone realizirat će se već najavljeni repertoar kazališta. Namjeravam organizirati razmjenu predstava s drugim hrvatskim kazališnim kućama u Zagrebu, Osijeku, Splitu i dr., ali i s gradovima prijateljima Varaždina u inozemstvu, prvenstveno Mađarskoj i Sloveniji. Za umjetničkog savjetnika koji će osmišljavati budući repertoar kazališta predložila sam našeg svjetski priznatog dramatičara Miru Gavrana.


U kakvu ste stanju našli varaždinsko kazalište i što ste poduzeli po preuzimanju dužnosti?

— Mogu samo reći da sam tek mjesec dana u ovom kazalištu i da je teško davati konačne dijagnoze, a još manje propisivati liječenje. Odmah nakon dolaska tražila sam temeljitu analizu rada dvadeset godina unatrag, analizu repertoara i svih ostalih aspekata. Analizu repertoara napravio je naš dramaturg prof. Armanini i ona je pokazala niz strukturalnih prednosti i slabosti tzv. regionalnoga tipa teatra. Naša najveća prednost, njegovanje kajkavskog repertoara, donosi nam s druge strane i brojne nedostatke.

Zgrada HNK u Varaždinu danas, Photo PlovanićKako tehničko i organizacijsko stanje kazališta utječe na umjetnički rad?

— Ispunjenje velikih vizija u kazalištu ovisi o novcu, inače sve ostaje mrtvo slovo na papiru. Umjetnička produkcija u kazalištu uopće nije stvar samo estetike. U kazalištu je jednako važno i materijalno i kadrovsko i organizacijsko pitanje. Estetika u kazalištu jest i društveno i političko pitanje, ali posve s one strane političkog sluganstva ili pak pravljenja kompromisa s najnižim ukusom ili političkim strastima. U tom smislu kvaliteta repertoara odražava opće stanje HNK u Varaždinu, niska ili nedostatna ulaganja u scenu, u plaće glumaca, u popratne službe, u marketing i sve ono što čini cjeloviti pogon svakoga profesionalnog teatra. Nije moguće praviti pravi profesionalni teatar u produkcijski i tehnički poluprofesionalnim okolnostima, bez obzira na dobre ili plemenite namjere i vrsne umjetnike, jer očekivati visoku razinu produkcije u vatri gorućih problema isto je kao da želite graditi kuću na plamenu.

No, prošla sam ja i kroz teže izazove. Ja sam radila, dakle i patila, s velikim teatrom ne od pedeset nego od pet stotina ljudi. Obavljala sam, kao što znate, sve dužnosti koje čovjek može preuzeti u organizacijskoj strukturi kazališta i jako dobro znam što to znači biti glumac i kakve sve traume nosi to zanimanje koje znači rezanje i pokazivanje utrobe svake večeri, iz dana u dan.


Koji su najveći tehnički nedostaci HNK u Varaždinu i što ćete poduzeti u cilju njihova otklanjanja?

Hermann Helmer— Kada je riječ o zgradi HNK u Varaždinu, nužno je napomenuti da je sagrađena daleke 1873, da je njezin arhitekt Hermann Helmer iz Beča, a graditelj J. J. Jambriščak iz Zagreba. Dugovječnost kazališne zgrade te činjenica da širina ponuđenih kulturnih sadržaja u HNK u Varaždinu godišnje privuče više od osamdeset tisuća posjetitelja u razne prostore same zgrade, što se očito odražava na ubrzanu amortizaciju sama kazališnog prostora i njezina tehničkog sustava, i ukazuje na potrebu trajnoga ulaganja u zgradu, i to u obliku kapitalnih investicijskih zahvata, ali i kompletnog investicijskog održavanja eksterijera i interijera.

Preduvjet donošenja plana kapitalnih investicija izrada je studije rekonstrukcije i saniranja zgrade u skladu sa zahtjevima državnoga konzervatorskog odjela (eksterijera i interijera zgrade), studije kapitalnih investicija u opremu interijera te tehničku opremu.

zgrada HNK u Varaždinu oko 1875. godineU vrijeme mojeg preuzimanja funkcije ravnateljice HNK u Varaždinu, osim postojećih kreditnih obveza Grada Varaždina za rekonstrukciju i sanaciju hidrantske mreže i sustava protupožarne zaštite zgrade HNK u iznosu od dvjesto tisuća kuna u tijeku je i priprema preuzimanja kreditne obveze grada Varaždina i za drugi kredit za HNK u Varaždinu u iznosu oko milijun i četiristo tisuća kuna a za sanaciju hidroizolacije terasa i balkona; izradu balustrada na terasama; te sanaciju i rekonstrukciju sanitarnih čvorova i aule zgrade.

Uz pomoć Ministarstva kulture RH u iznosu od dvjesto pedeset tisuća kuna sanirat ćemo scensku mehanizaciju na pozornici velikog gledališta HNK. Novac je osiguran, u tijeku je izrada projektne dokumentacije.

Moram napomenuti da smo za sve poslove proveli postupak javne nabave, izabrali najpovoljnije dobavljače i izvođače radova i u očekivanju povoljnih vremenskih uvjeta počinjemo s postupkom rekonstrukcije i sanacije.

Namjera mi je u sljedećem razdoblju, u svrhu osiguranja realizacije plana kapitalnih investicija održavanja obratiti se ponajprije sponzorima i donatorima koji bi svoje sponzorske obveze prema HNK u Varaždinu realizirali u robi ili uslugama.  S nekim od poduzeća iz projektantske, građevinske, drvne, metalne, elektro–vodoinstalaterske i sličnih struka već smo i surađivali, odnosno sponzorirali su nas tako da su nam darovali svoje usluge.

Kazališna zgrada mora naposljetku biti ne samo ponos grada nego i županije i regije — jedino profesionalno kazalište kojem gravitira pet–šest županija.


Što ćete poduzeti na području informatizacije kazališta?

— HNK u Varaždinu bio je jedino kazalište u Hrvatskoj koje do sada nije imalo internetsku stranicu. Internet više nije medij budućnosti, nego sadašnjosti, te mi je stoga jedan od prvih poteza bilo pokretanje internetske stranice kazališta, koja će biti dostupna od dana sljedeće premijere, drame U agoniji Miroslava Krleže u režiji Petra Večeka 26. siječnja. Također, namjeravam u suradnji sa sponzorima opremiti kazalište većim brojem računala, umrežiti ih i osigurati stalnu vezu s internetom.

 

Neki strahuju od vaše dosadašnje vezanosti uz Zagreb…

— Posve su promašeni i svi tzv. koncepcijski prigovori o varaždinskom HNK kao o nekakvoj ispostavi Zagreba, jer mi je posve jasno da ni kazalište ni čitav grad kao što je Varaždin ne mogu živjeti od reprodukcije tuđih moda ili pak modela, jednostavno zato jer ni gradovi ni teatri ne mogu biti ni povijesna ni kulturna reprodukcija. Praviti od nekoga grada ili kazališta samo reprodukciju zapravo znači unaprijed graditi samo groblje. Varaždin se sa svoje strane otvorio kao nijedan grad u zemlji, a kulturna i ekonomska politika grada i županije sastoji se ponajprije u tome da se i gradu i kazalištu vrati sjaj mjesta izvrsnosti. Ovaj grad se danas doista posve otvorio za inovacije na svim poljima i energija tog otvaranja zapravo pokreće ga kao mjesto koje dolazi iz dubine prošlosti i nalazi svoje mjesto u 21. stoljeću kao mjesto velikih inovativnih zahvata na svim područjima. Pitanje koje muči sve nas ipak nije samo estetsko, nego i duboko civilizacijsko: hoćemo li u Europsku Uniju ući kao Trenkovi panduri ili kao ljudi inovacija u kulturi i znanosti.


Bili ste jedna od prvih koji su se u Hrvatskoj počeli baviti kulturnim menadžmentom. Po vašim idejama, a u suradnji s pojedinim tvrtkama, realiziran je golem broj projekata. Koje projekte realizirane u središnjoj nacionalnoj kući ipak smatrate najvažnijim i zbog čega?

— Kao ključnu stvar istaknula bih činjenicu da sam kao sponzore Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i njegovih programa okupila doista velik broj hrvatskih poduzeća. Ta potpora najčešće je išla u predstave, ali sam osmislila i realizirala niz posebnih projekata

Istaknula bih da je sponzorskim davanjima velikoga broja hrvatskih poduzeća sanirano Hrvatsko narodno kazalište nakon poplave 1994.

Posebno ističem suradnju s pedesetak recentnih hrvatskih likovnih umjetnika u posljednjih petnaest godina prakse oblikovanja premijernih plakata, iz čega su proizašle mnoge izložbe diljem Hrvatske i u inozemstvu (Prag, Berlin, Sofija, Turku, Helsinki, Sidney, Izmir, Tallinn, Canberra, Tokio, Bratislava, London, Pečuh, Nova Gorica, Mostar, Sarajevo...), a najveću izložbu Otvorena scena — pogled na Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu organizirala sam 2003. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu

Među najzahtjevnijim posebnim projektima bili su kazališni zastori: 1994. dovršena je izrada svečanog zastora Četiri godišnja doba Ivana Lackovića Croate u povodu devetstote obljetnice grada Zagreba, u izvedbi akademskoga slikara Rudolfa Labaša u suradnji sa Zagrebačkom bankom. Godine 1997. javnosti je predstavljen svečani zastora Đavo u selu akademskog slikara Ivana Lovrenčića uz svečanu predstavu baleta Đavo u selu Frana Lhotke u povodu šezdesete obljetnice od prve izvedbe baleta u HNK. Godine 1999. postavljen je svečani zastor Harmica Vasilija Josipa Jordana, u suradnji s Croatia osiguranjem, a iste godine dovršena je izrada kopije Bukovčeva zastora Hrvatski preporod u suradnji sa TDR–om, Likovnom akademijom i MORH–om u izvedbi akademskog slikara Ivice Šiška i Eugena Kokota.


Iza vas ostao je i velik broj manjih, ali vrijednih umjetničkih predmeta vezanih uz HNK u Zagrebu…

— Da, među njima istaknula bih izradu inačice čekića Roberta Frangeša Mihanovića iz 1895, godine u kojoj je otvoreno zagrebačko kazalište, rad Antuna Tonija Franovića, te izradu zlatnika i srebrnjaka Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, autora Damira Matušića, u suradnji s PBZ–om i novčarskim zavodom.

U suradnji s mnogim sponzorima tiskane su grafike Mersada Berbera, Ivana Lackovića Croate, izrađene keramike Andreje Bassi, Vere Dajht–Kralj, Božene Štih Balen, skulptura balerine Branka Bahuneka i mnoga druga umjetnička djela. Istaknula bih i izradu iznimno vrijednih i lijepih suvenira kao što su kristalne čaše s motivima Ivana Lackovića Croate s temom Božićne priče Rudolfa Matza, vaze s motivima Mersada Berbera s temom Osmana Ivana Gundulića ili one Ivana Lovrenčića s temom Đavo u selu Frana Lhotke u suradnji s Tvornicom kristala Samobor.

Izdavane su i doplatne marke Hrvatske pošte prema idejnom rješenju Petra Strpića i dizajnu Danijela Popovića te prigodne poštanske marke u povodu stote obljetnice zgrade HNK autora Hrvoja Šercara (prema Bukovčevu svečanom zastoru).

Godine 1995. tiskana je fotomonografija Sto godina zgrade HNK u Zagrebu u povodu stogodišnjice izgradnje zgrade u suradnji s Austrijskim kulturnim institutom, Elektrom, Privrednom bankom, Školskom knjigom i poduzećem Zrinski.


Začetnica ste i Društva pokrovitelja HNK u Zagrebu, po uzoru na koje su nastala i slična društva u drugim gradovima. Kako ocjenjujete rezultate Opernog bala koji ste s njim realizirali?

— Prvi operni bal u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, nedvojbeno zapažen društveni događaj, organiziran je između ostalog i s plemenitom svrhom prikupljanja novca za stručno usavršavanje mladih opernih umjetnika. Osobito mi je zadovoljstvo i radost bilo ostvarenje Prvog natjecanja mladih opernih pjevača za stipendije Društva pokrovitelja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, koje je proisteklo iz mojih starih težnji razvoju sustava koji će u pravilnim vremenskim razmacima pomagati najdarovitijim mladim opernim umjetnicima u nastavku i proširenju njihove umjetničke izobrazbe.

Ukupan iznos novca kojim se financira doškolovanje mladih umjetnika sastoji se od iznosa prikupljena prodajom ulaznica za operni bal i od donacija pokrovitelja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Za utemeljenje i ostvarenje toga vrijednoga cilja dugujem veliku zahvalnost sponzorima, donatorima i pokroviteljima, ali i našim proslavljenim opernim primadonama i istaknutim pedagoginjama Dunji Vejzović, Ruži Pospiš Baldani, Mirjani Bohanec na njihovoj svesrdnoj pomoći. Nakon završena natjecanja mogu s ponosom reći da je projekt bio veliki uspjeh.

 

Razgovarao Goran Ivanišević
Vijenac, siječanj 2006.