Krležini lukavi i brutalni domoroci uredno žive

Miroslav Krleža, Vučjak, redatelj Ivica KunčevićIvica Kunčević solidno je režirao u varaždinskom HNK dramu Miroslava Krleže ‘Vučjak’. Predstava traje nešto dulje od dva sata, a osnovna joj je namjera da Krležinu dramu prikaže pseudorealistično. Takvi su kostimi Danice Dedijer, a takva je i scena Ivice Prlendera.
Glumci su pak u nekom povišenom, salonskom tonu, čime se dojam pseudorealističnosti pojačava. Tu je i scena Horvatova sna koja je poduprta grupom plesačica u mornarskim odijelcima i drugom različitom ruhu.

Naslovnu ulogu Krešimira Horvata, apsolventa filozofije, ratnog veterana i razočaranog novinara koji bježi na selo kao učitelj, ponešto prenervozno igra Robert Plemić. Teška je to uloga jer taj je Horvat specifičan slabić, čije patološke crte postupno iznosi na vidjelo patološka situacija poraća nakon Prvoga svjetskog rata.

Sve Horvatove reinkarnacije

I danas se među zagrebačkim novinarima, glumcima, piscima može za nekog kolegu čuti da je “Krešimir Horvat, Narodna sloga“. To bi značilo da je propao, propio se, izgubio kompas pa se buni protiv cijelog svijeta i samih novina u kojima radi uzaludno i pijano. Takvog Horvata Plemić nije prikazao nego ga igra pretencioznije, više kao ljubavnika koji se odviše zaigrao s dvije pragmatične žene: promućurnom udovicom Marijanom i kriminalnom Evom.

Horvatovu nesuđenu družicu, Marijanu Margetićku, ženu nestalog učitelja kojeg Horvat treba zamijeniti, prilično suzdržano igra Barbara Rocco. Evu, fatalnu ženu, vrlo dobro igra Ljiljana Bogojević, glumica u nas praktički nepoznata, koja je velika zvijezda u Makedoniji. Ta njezina Eva najbolje je napravljena od glavnih uloga u predstavi. Ona je prostakuša koja međutim ima energije da manipulira pohlepnim seljacima i mjesnim “badavadžijama”.

Još uvijek provokativan

Najbolje su pak napravljene manje uloge. Odličan je Žarko Savić, prvo u ulozi Horvatova poslodavca Šef redaktora, a potom kao šepav, gramziv i  okrutan seljak Tomerlin. Dobro igra i Stojan Matavulj žandarskog postajnog vodnika Panteliju a osobito je uvjerljiv Slavko Juraga u ulozi Lazara. Lijepu minijaturu izradio je pak i pomalo zaboravljeni Željko Mavrović, koji igra vlasnika “Narodne sloge“, alkoholom izjedenog Vengera.

Krležin u svoje doba provokativan komad, koji se direktno referirao na zbilju, vrijedi i danas kao pesimistična studija sela, antiutopijska i vrlo relevantna. Krleža ne štedi nikoga, ni sebe, a i sad djeluje upozoravajuće recimo za sve koji sljedećih godina nasjednu na čudan Vladin projekt povratka na selo. Umjesto bukoličnih pejsaža, ondje vas čekaju lukavi i brutalni domoroci.

                                                                                                                       Tomislav Čadež, Jutarnji list, 28. siječnja 2008