Krleža u režiji Ivice Kunčevića

Prvak Zvonimir Zoričić zatvorio je svoj glumački krug glumeći Krešimira Horvata kao jednu od svojih prvih uloga, da bi sinoć premijerno odigrao Hadrovića, lik koji bi po svemu mogao biti Horvat u poznim godinama.

Krležin Vučjak preispitan je tako u HNK Varaždinu u režiji Ivice Kunčevića, koji posve otvoreno, riječju i djelom, tvrdi kako nije krležijanac, ali je isto tako ovom predstavom potvrdio kako se Miroslav Krleža može vješto oblikovati iz drukčijih, nesvakidašnjih i svježih žarišnih točaka.

Ivica Kunčević, sve u duhu vremena u kojem živimo, guste, mrežaste, provokativne i intelektualizirane Krležine dijaloge zgusnuo je do same kosti radnje i emocije. Njegov Krešimir Horvat nije vrhunski intelektualac, bivši ratnik, koji je stjecajem ratnih i malograđanskih okolnosti zaglavio u blatnom zaselku Vučjaku.

Krleža ga i sam u didaskaliji naziva "smušenjakom". U kreaciji Roberta Plemića on je vrhunac mladenačke naivnosti, nepoduzetnosti, mekušastosti i podatnosti koja nema baš nikakve šanse u sredini zaboravljenoj i od svijeta i od ljudi.

On je "mamin sin". Ivica Kunčević pojačao je ženske likove. Njega ponajprije zanimaju Margetićka i Eva, to su žene koje su po svemu poduzetnije, inteligentnije, sposobnije i pragmatičnije od muškaraca u predstavi. Barbara Rocco svoju Margetićku oblikuje na početku tiho, leđima okrenuta publici, kreira ženu koja je spremna na sve da bi zbrinula svoju djecu i sebe.

Na drugom je polu njen drugi ja, Eva kako je stvara Ljiljana Bogojević, žena je spremna i na zločin da bi sačuvala svoju samostalnost. Kunčević je, uz pomoć svojih glumica i promišljene kostimografkinje Danice Dedijer, uobličio atmosferu svojevrsne "kuhinjske  erotike", parodirajući mnogo puta znane situacije do eksplozivnog i sardoničnog obrata koji je novost u njegovom redateljskom  putokazu.

Dosad nije bio otvoreno ciničan. Predstava eksplodira u amerikaniziranom mjuziklu je - to je Horvatov san danas u koreografiji Đurđice Kunej.
Scenograf Ivica Prlender dvjema je golemim seljačkim posteljama, koje se spajaju i razdvajaju, sugerirao situaciju obiteljske krize i skučenosti prostora u kojem likovi prohode.

Očita je i oskudica s kojom je suočen. Jaki gostujući glumci, poput Slavka Jurage, Žarka Savića i Željka Mavrovića surađivali su s odličnim domaćim snagama, vrsnim najzrelijim Zvonimirom Jelačićem, potom Stojanom Matavuljem, Zvonkom Zečevićem, Darkom Plovanićem, Berislavom Tomičićem, Ivicom Pucarom...

Ukratko, svaki Horvat koji poželi ludnicu novinske redakcije velegrada zamijeniti učiteljskim mjestom na "ladanju", neka prethodno konzultira Krležu i Kunčevića.

                                                                                                                          Želimir Ciglar, Večernji list, 28. siječnja 2008