ŽELIMIR MESARIĆ

Rođen 1944. u Zagrebu, gdje živi i ponajviše radi. Nakon završene gimnazije, počeo je studirati filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu, zatim je prešao na Akademiju za kazalište, film i televiziju. Diplomirao je 1972. Od 1975. do 1990. stalni je redatelj u Dramskom kazalištu Gavella, od 1990. do 1992. slobodni umjetnik. Sudjelovao je u obnovi razrušenog i raspršenog Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku kao ravnatelj Drame.

Osim u Dramskom kazalištu Gavella i drugim zagrebačkim kazalištima i družinama (Satiričko kazalište Kerempuh, Gradsko kazalište Komedija, Zagrebačko kazalište mladih, Glumačka družina Histrion), režirao je u Splitu, (Hrvatsko narodno kazalište), Dubrovniku (Kazalište Marina Držića i Ljetne igre), Rijeci (Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca), Varaždin (HNK u Varaždinu, D. Jelačić Bužimski, Svjetlo za insekte, 1988. godine) i u Mariboru (Slovensko narodno gledališče), te na radiju i televiziji. Radi kao izvanredni profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Na Gavellinim večerima dobio je nagradu za režiju Pricina Kruha i Strindbergove Sonate, a za režiju Kruha nagrađen je i na Susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu. Svibanjsku nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske dobio je za režije Kamova, Amadeusa i Iveka u bijegu, a Nagradu “Marul” za režiju Svoga tela gospodar.
Postavivši na hrvatske i slovenske pozornice gotovo šezdesetak dramskih tekstova, Mesarić je stvorio nadasve konzistentan redateljski opus.

Želimir Mesarić se u svom dosadašnjem bogatom i nagrađivanom opusu najviše bavio domaćom dramskom književnošću, a osobito onom na kajkavskom. Na varaždinskoj je pozornici postavio već niz dojmljivih ostvarenja, od kojih je na repertoaru još uvijek njegov Von Lamot od Mača Mihaila Bulgakova i Tomislava Lipljina.