Dinko Bogdanić

Dinko BogdanićRođen u Starigradu na Hvaru. U sedmoj godini života počinje učiti balet, koji je u Zagrebu usavršio kod renomiranih plesača i pedagoga S.Kastl i F.Jelinčića.

S nepunih osamnaest godina postaje članom Baleta HNK u Zagrebu, u kojem ubrzo stječe status prvaka plešući uloge poput Romea u Romeu i Juliji Prokofjeva, Mirka u baletu Đavo u selu Lhotke, Plave Ptice u Trnoružici Čajkovskog, Seljačkog pas de deux u Giselle Adama. Od 1971. do 1975. usavršavao se na Ballet Theatru u Pittsburgu (SAD) pod vodstvom F.Franklina i E.Catona. Postaje prvak i pleše uloge kao što su Albrecht u Giselle, Franz u Coppeliji, Princ Siegfried u Labuđem jezeru, Princ u Ščelkunčiku kao i prve partije u Balanchineovim baletima Serenada, Četiri ugođaja, Concerto barocco i mnogim drugima.

Vraća se u Zagreb u kojemu kao prvak baleta surađuje s M.Skorupski, S.Kastl, M.Šparemblekom, N.Kokotović i F.Flintom. Godine 1978. odlazi u München, u kojem je angažiran kao prvak u Bavarskoj Državnoj Operi i Baletu gdje s jednakim uspjehom kreira uloge u klasičnom i modernom reeprtoaru, a osobito su mu zapažene interpretacije Paganinija u istoimenom baletu, Franza u Coppeliji u koreografiji Jurija Vamosa, Romea, Onjegina, Lenskog i Lucijenta u Crankovim koreografijama, Gunthera u Neumeirovoj verziji Ščelkunčika, Albrechta u Giselle, Florimunda u Trnoružici, Colasa u Vragoljastoj djevojci, Jamesa u Silfidama, u Boleru M.Bejarta, u Simfoniji u D-duru J.Kyliana i mnoge druge.

Od 1983. do 1986. bio je angažiran u Hamburg Ballettu u statusu prvaka, gdje ostvaruje niz uloga kao što su: Demetrius u Snu ivanjske noći, Armand i Gaston u Dami s kamelijama, Albrecht i Seljački pas de deux u Giselle, Princ u Labuđem jezeru (Neumeierova verzija), u Ljubavnim pjesmama W.Forsytha i mnoge druge. U tome je razdoblju J.Neumeier za njega koreografirao balet Regenlieder.

U rujnu 1986. godine pridružio se Gärtnerplatztheatru u Münchenu gdje je između ostalog plesao Princa u Pepeljuzi (koreografija I.Sertića), Viteza u Dami i jednorogu, Oberona u Snu ivanjske noći, Mladog pjesnika u Sirenama, kralja Ludwiga I u Loli Montez, Smrt u Zelenom stolu, Jeana u Miss Juli (koreografija Birgit Cullberg), Moora u Moors Pavane (koreografija Jose Limon). Za SNG Ljubljana 1994. godine postavio je balet Don Quijote. Njegove koreografije također su postavljene u Gärtnerplatztheatru u Münchenu i Ecole National de Danse Marseille.

U razdoblju 1991.-97. bio ja angažiran kao profesor na Baletnoj akademiji u Münchenu, a u razdoblju 1998-2002. djelovao je kao 1. baletni majstor u Baletu Državne Opere u Berlinu. R
Ravnatelj Baleta HNK je od 2002. do 2005. godine.

Sudjelovao je na mnogim prestižnim međunarodnim baletnim natjecanjima gdje je bio i nagrađivan: 1980. u bugarskoj Varni dobiva zlatnu medalju za najboljeg partnera, partnerica Claudia Jung, 1981. u Moskvi dobiva zlatnu medalju za najboljeg partnera, partnerica Claudia Jung, 1982. u američkom Jacksonu dobiva zlatnu medalju za najboljeg partnera, partnerica Gigi Hyatt, 1986. u Jacksonu dobiva zlatnu medalju za najboljeg partnera, partnerica Kiki Lammerson, 1989. u Moskvi dobiva zlatnu medalju za najboljeg partnera, partnerica Christina McDermott, 1994. u Jacksonu dobiva zlatnu medalju za najboljeg partnera, partnerica Cusha Alexei-Angst. 1997. dobiva Plesačku nagradu države Bavarske za životno djelo.

U HNK u Zagrebu postavio je 1996. balet Don Quijote, za koji je nagrađen Nagradom Tito Strozzi. 2002. godine postavio je balete Bajadera i Romeo i Julija, a obje predstave nagrađene su Nagradama hrvatskoga glumišta kao najbolje baletne predstave. 2003. postavio je predstave Giselle i Labuđe jezero, a 2004. La Valse i Pavanu za umrlu infantkinju u sklopu Večeri Mauricea Ravela. 2004. godine s Vesnom Butorac-Blaće obnavlja balet Orašar po režiji i koreografiji Waczlawa Orlykowskog, koji dobiva Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu. 2005. godine postavio je balet Tramvaj zvan čežnja, za koji dobiva nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju koreografiju.