Večernji list: uzbudljiva, mudra, precizna i očuđujuća predstava

foto: Večernji listHrvatsko narodno kazalištu u Varaždinu u kratko vrijeme nanizalo je ogrlicu izvrsnih predstava, a kruna je upravo održana hrvatska praizvedba “MoliereaCarla Goldonija.
Odličan prevoditelj Boris B. Hrovat pronašao je u splitskom antikvarijatu stotinjak godina staru knjižicu i preveo djelo koje se desetljećima nije igralo ni u Italiji. Iako su imali posve različite živote, Goldoni je posredstvom aleksandrinca pokušao povezati svoj život s Moliereovim.
Sretno se susreo s još jednom umjetnicom, Ivicom Boban, koja je ispreplevši poput čipkastog obruba “Tartuffea” i “Don Juana” dobro sklopila predstavu koja obgrljuje vremena i prostore točno tamo gdje je glumac doma. Na pozornici.

Zlatko Kauzlarič Atač svojom je scenografijom, koja je poput dječje igračke, publici pružio iluziju da promatra kazalište s one strane s koje ga vide i žive glumci. Doris Kristić i Đenana Voljevica Čičić raskošnim, maštovitim, razigranim i zaigranim kostimima pružile su glumcima izazov za oblikovanje uloga, a gledateljima užitak uranjanja u povijest kazališta. 
Marinko Prga gotovo je dijaboličan u naslovnoj ulozi, izvrstan, točan, nikako narcisoidan. Ivan Glowatzky briljantan je suigrač koji zna dodati loptu i uzeti prostora točno koliko treba.
Ines Bojanić blistava i u igri i u oku, Ana Kraljević pravo otkriće, lijepa na sceni, burna drugarica u dijalogu, kao i Mirjana Sinožić sva u tamnim, gustim preljevima. Stojan Matavulj kao da je osobno “hvalisavi vojnik” commedie dell’arte, Berislav Tomičić i Darko i Ivica Plovanić više nego dobri domaćini i gostima i redateljici ove uzbudljive, mudre, preciozne i u detaljima očuđujuće predstave koja kazalištem može sve što srce se usuđuje. 

Hitro i eksplozivno 

Ivica Boban, dugogodišnja osamljena djevojčica hrvatskoga kazališta, “Moliereom” je pokazala kako ima razvijenu svijest o tome što radi i za koga. A opet, sebe nije iznevjerila. Sretno je spojila svoje rane radove (“Pozdravi”) s poglavljem koje je otvorila s “Almom Mahler” istražujući dublje poziciju čovjeka na sceni i pružajući prigodu dramatičarevoj riječi da se sljubljuje s glumčevim tijelom u preciznoj, eksplozivnoj i hitroj akciji dosežnoj samo vrsnim plesačima.  
 
Želimir Ciglar, Večernji list, 29. ožujka 2007.