CARLO GOLDONI: KRONOLOGIJA ŽIVOTA I DJELA

Carlo Goldoni1707, 25. ili 26. veljače – Sin Giulija, podrijetlom iz Modene, i Margherite Sa(l)vioni, u Veneciji rodjen Carlo Goldoni. Njegov djed, Carlo Alessandro, bogati bilježnik, bio je strastveni ljubitelj kazališta, koji je u svom domu priređivao predstave i koncerte.

 

1712. – Carlov otac Giulio, možda zbog novčanih teškoća, kreće na put za Rim, gdje se isprva namjeravao zadržati svega nekoliko mjeseci. Međutim, ostaje četiri godine, studirajući medicinu na Sveučilištu La Sapienza (Mudrost). Carla odgajaju majka i tetka (Marietta). U dobi od osam ili devet godina piše svoju prvu „komediju“. Pročitao ju je njegov otac, također ljubitelj kazališta, i oduševio se, poželjevši da mu se sin pridruži.

 

1716. – Odgoj mladoga Carla preuzima otac, koji u Perugiji prakticira medicinu; ondje sluša, u skladu s ondašnjim sustavom školovanja, gramatiku i retoriku u Jezuitskom kolegiju.

 

1720. – Obitelj Goldoni napušta Perugiju: majka se nastanjuje u Chioggiji blizu Venecije, a otac u Modeni. Carlo se upisuje na kolegij koji u Riminiju drže dominikanci: pod vodstvom profesora Candinija ondje studira (tomističku) filozofiju. Čita Menandra, Plauta, Terencija, Aristofana.

 

1721., lipnja – Carlo, koji se više nego studiju posvećivao teatru, s glumačkom družinom Florinda dei Maccheronija (u kojoj je bio angažirano i nekoliko mladih venecijanskih glumica), bježi iz Riminija i putuje brodom do Chioggije, gdje mu majka (a kasnije i otac) opraštaju tu mladenačku pustolovinu, koja ga je na simbolički način zauvijek povezala s kazalištem. Otac također dolazi u Chioggiju, i želi da ga sin prati u njegovim „kućnim posjetima“. Međutim, majka ga odvodi u Veneciju, gdje kratko vrijeme proučava pravnu praksu u uredu strica Indrica, jednog od najcjenjenijih odvjetnika Republike. Piše nacrte komedija i scenarije za komediju dell'arte.

 

1723., siječnja – Zahvaljujući utjecaju senatora markiza Goldonija iz Milana, Carlo je primljen u prestižni kolegij Ghislieri u Paviji, gdje studira pravo.

 

1725. – Goldoni je izbačen iz Kolegija zbog satire Kolos (Il colosso), u kojoj je ismijao pavijske djevojke i time izazvao skandal. S ocem boravi u Udinama i Goriziji (Gorici); sve jasnija i izraženija postaje njegova sklonost kazalištu i umjetničkom životu.

 

1727. – U Modeni nastavlja studij prava; kratkotrajno ga obuzima „mistička kriza“, i odlučuje se zarediti. Otac ga poziva u Chioggiju i odvodi u – teatar. Kao što se moglo i pretpostaviti, „mistička kriza“ brzo nestaje.

 

1728. – U svojoj 21. godini ulazi u službu Republike: postaje „pomoćnikov pomoćnik“ pri Kaznenoj upravi u Chioggiji (Cancelleria criminale), a potom i „pomoćnik“ (coadiutore) u isto takvoj Upravi u Feltreu. Posjećuje „visoko društvo“ toga gradića, glumi tijekom karnevala i piše dva intermezza.

 

1731, 29. siječnja – U Bagnacavallu blizu Ravenne, gdje je radio, iznenada umire Giulio Goldoni, Carlov otac, doživjevši svega 49 godina. Margherita, Marietta i Carlo vraćaju se u Veneciju.

22. listopada – Carlo Goldoni diplomira pravo na Sveučilištu u Padovi.

 

1732, 10. svibnja – Svečanom ceremonijom primljen je u komoru venecijanskih odvjetnika i stiče pravo na samostalno bavljenje profesijom. Piše dva „satirička almanaha“, koja postižu priličan uspjeh, te intermezzo Gondolijer za glumačku družinu Buonafedea Vitalija Anonima iz Parme.

 

1733. – Da izbjegne neželjen brak, ali i brojne dugove, Goldoni bježi iz Venecije; u džepu mu je tek nešto novca i – Amalas/s/unta, tragedija u stihovima. Stiže u Milano, spaljuje Amalasuntu, i postaje tajnik Orazija Bartolinija, poslanika Mletačke Republike u Milanu.

 

1734. – Mjeseca lipnja napušta Bartolinija, nakon burnih ratnih zbivanja 1733., kad su udružene francuske i pijemonteške postrojbe porazile Austriju i lišile je talijanskih posjeda, ujesen se vraća u Veneciju. S plemićem Micheleom Grimanijem, vlasnikom Teatra San Samuele, potpisuje ugovor kojim se obvezuje da će pisati za njihovu stalnu družinu kojoj je na čelu Giuseppe Imer. 24./25. studenoga – Prva izvedba tragikomedije u stihovima Belizar; uspjeh: dvadeset repriza za redom, sve do 14. prosinca.

 

1734-36. – Goldoni piše sedam intermezza za družinu Imer, u kojoj nastupa i Zanotta Casanova, majka glasovitoga pustolova Giacoma

 

1736., 23. kolovoza – Goldoni družinu Imer slijedi u Genovu. Ondje upoznaje devetnaestogodišnju Nicolettu Con/n/io, kćer bilježnika Agostina, s kojom ubrzo sklapa postojan i skladan brak (bez djece, ali i bez trzavica).

 

1737. – Iako se i nadalje (ne baš uspješno) bavi i odvjetništvom, Goldoni preuzima upravljanje opernim kazalištem San Giovanni Crisostomo (u Veneciji), u vlasništvu obitelji Grimani. To će mjesto držati do 1741.

 

1738. – U družinu Imer ulaze slavni „Truffaldino“ Antonio Sacchi (koji tumači uloge Arlecchina) i „Pantalone“ Golinetti, koji je rado glumio i bez (u komediji dell'arte tradicionalne) maske. Za njih Goldoni piše svoju prvu cjelovitu komediju, još uvijek djelimice improviziranu: Momolo cortesan, koju će kasnije preraditi i dati joj naslov Svjetski čovjek. Izvedena je (u prvoj verziji) tijekom karnevala te godine, u San Samueleu.

 

1739. – Goldoni preuzima (prestižan, ali ne baš unosan) položaj konzula Genovske Republike u Veneciji (do 1743.).

 

1743. – Također u San Samueleu izvedena je Mala grofica (La contessina), prva Goldonijeva „vedra glazbena drama“ (dramma giocoso per musica). Iste godine Goldoni piše komediju La donna di garbo (u značenju „sposobna“, ali i „šarmantna“ žena), svoju prvu komediju koja i u izvornoj verziji posjeduje cjeloviti tekst. Zbog novčanih teškoća (Goldoni je bio prilično rastrošan), Nicoletta i Carlo bježe iz Venecije.

 

1745. – Goldoni boravi u Pisi, gdje će se zadržati tri godine, baveći se odvjetništvom. U kolovozu iste godine upoznaje slavnog „Pantalonea“ Cesarea D'Arbesa (Darbesa), koji traži da za njega napiše komediju; u tom razdoblju u Livornu se susreće i s Guglielmom (Girolamom) Medebachom (Medebacom), čija glumačka družina izvodi Donnu di garbo. Medebach mu predlaže da za njega radi. Za „Truffaldina“ Antonija Sacchija piše, na temelju stara scenarija komedije dell'arte, Slugu dvaju gospodara.

 

1747. – Goldoni zauvijek napušta advokaturu, i u Mantovi se priključuje Medebachu

 

1748., rujna – Zajedno s Medebachovom družinom, Goldoni se vraća u Veneciju. Medebach upravlja Teatrom Sant'Angelo. Počinje glasovita reforma kazališta, koju je Goldoni smišljao i razvijao tijekom pisanskog intermezza. 26. prosinca – Venecijanska premijera Lukave udovice: u ulozi Rosaure gospođa Teodora Medebach.

 

1749. - Goldoni s Medebachom potpisuje četverogodišnji ugovor: kao dramaturg glumačke družine (što se tada zvalo „pjesnik“, 'poeta della compagnia') obvezao se napisati za Sant'Angelo godišnje osam komedija i dva (druga) scenska djela (glazbeno-scenska, 'opere sceniche') za plaću od 450 dukata godišnje. To je Goldoniju napokon omogućilo pristojan život. Prvo je komedija bila Razborit čovjek, a u prvoj se sezoni ističu još i Dobra žena, te Poštena djevojka.  Počinje žestoka polemika s opatom Pietrom Chiarijem, protivnikom reforme i konzervativcem (a uz to i popriličnim zavidnikom).

 

1750. – Prva izvedba Antikvarove obitelji. Razdoblje gotovo grozničave Goldonijeve aktivnosti i produktivnosti, koje će potrajati do 1762. Nakon uspjeha prve godine, Goldoni obnavlja ugovor s Medebachom (deset scenskih djela godišnje uključujući komedije karaktera, improvizirane i tragikomedije). Goldoni javno obećava i dvostruko više: šesnaest novih komedija u slijedećoj sezoni. Tijekom ljeta prati družinu u Milano, gdje se prikazuje Pamela, njegova prva komedija bez „maski“ (tipiziranih likova komedije dell'arte). Od listopada 1750. do veljače 1751. teče sezona „šesnaest novih komedija“: medju njima su programatski Il teatro comico, Lažac, Kavana (po kongenijalnoj dubrovačkoj preradi prof. Frana Čale kod nas poznata i kao Kafetarija), Ženska ogovaranja, Lažna bolesnica, i druge.

 

1751. – Praizvedba prve Goldonijeve komedije u „martellijanskim“ stihovima (četrnaestercu, koji je u Italiji najbliži aleksandrincu), i u pet činova, po klasičnom uzoru, Molierea, u Torinu; kad za poklade 1751. završava sezona u Veneciji, publika Sant'Angela Goldonija pozdravlja aklamacijom, i u trijumfu ga prati sve do Ridotta.

 

1752. – Prve izvedbe Gostioničarke (La locandiera) i (1753.) Znatiželjnih žena. Ugovorne obveze prema Medebachu zaključuje komedijama Mudra žena i Brižna sluškinja; sam Medebach postaje sve pohlepniji, pa Goldoni prelazi u kazalište San Luca, vlasništvo plemićke obitelji Vendramin: novi ugovor predviđa osam komedija godišnje za plaću od 600 dukata. Medebach pokušava spriječiti izdavanje Goldonijevih djela pri Bettinelliju, tvrdeći da mu pripadaju i ta prava; Goldoni stoga svoja djela objavljuje izvan teritorija Republike, u Firenci pri Paperiniju, gdje od 1753. do 1757. izlazi 50 komedija u deset tomova (Medebach uspijeva postići zabranu prodaje na području Venecije, a u svome kazalištu zapošljava opata Chiarija.).

 

1753. - Usred polemike izmedju „goldonista“ i „chiarista“, prva izvedba u San Luki tragikomedije Perzijska nevjesta: velik uspjeh. Slijede Terencije, Torquato Tasso, Engleski filozof, Nizozemski liječnik, Dalmatinka, Peruanke: povijesne i „egzotične“ komedije.

 

1754. – Prva izvedba Seoskog filozofa: glazba Baldassarrea Galuppija; inače, Goldonijeva libretta uglazbili su i Vivaldi, Paisiello, Salieri, Haydn i Mozart, premda on sam ta libretta nije osobito cijenio. 6. studenoga – U dobi od 78 godina, umire Goldonijeva majka.

 

1755. – Prve izvedbe Sluškinja (Massere) i Domaćih žena (Donne di casa soa), na venecijanskom dijalektu (najdražem Goldonijevu jeziku), i u stihovima.

 

1756. – Praizvedba Maloga trga (Il campiello, u smislu venecijanskih „poljanica“), komedije u dijalektu i slobodnom stihu. U listopadu vojvoda od Parme Goldonija odlikuje počasnom titulom „pjesnika“ (poeta), uz godišnji prihod od 3000 parmskih lira. Nakon isteka prvog trogodišnjeg ugovora, Goldoni s vlasnicima San Luke potpisuje novi, koji predvidja šest komedija godišnje uz naknadu od stotinu dukata po djelu. U San Luki ostaje do 1762. U tom razdoblju napisao je neka od svojih najpoznatijih djela: Zaljubljenike, Impresarija iz Smirne (1759.), Grubijane (I rusteghi, komedija karaktera u prozi i dijalektu, opravdano se drži remek-djelom, 1760.), Neobičan slučaj (nekoć najizvođenije Goldonijevo djelo), Nova kuća, i druga.

 

1758. – Putuje u Rim na poziv kardinala Rezzonica, nećaka pape Klementa XIII. Ostaje šest mjeseci.

 

1760. – Voltaire piše pjesmu u počast Goldoniju, te mu upućuje pismo; i jedno i drugo u Veneciji objavljuje časopis „La Gazzetta Veneta“.

 

1761. – U teatru San Samuele Sacchijeva družina izvodi prvu od „scenskih bajki“ Carla Gozzija: Zaljubljen u tri naranče, u kojoj se ismjehuju i opat Chiari, i Goldoni; umjesto Chiarija, pojavljuje se novi i opasniji Goldonijev neprijatelj, dramatičar Carlo Gozzi, koji poetskom fantastikom i osobitim melangeom ozbiljnog i smiješnog nastoji oživjeti preživjelu komediju dell'arte; veliki „Truffaldino“ Antonio Sacchi, koji se nakon višegodišnjeg boravka u inozemstvu, vraća u Veneciju – staje na njegovu stranu. kolovoza – Pariška Comedie-Italienne poziva Goldonija na suradnju; najesen, prve izvedbe Trilogije o ljetovanju.

 

1762. – U siječnju, praizvedba Šjor Todera gunđala (Sior Todero brontolon), u veljači Ribarskih svađa (Le baruffe chiozzotte, u kojima, na koralan način, pomirljivo i duhovito, Goldoni evocira vlastitu mladost i službu u Chioggiji), te, konačno, oproštajne komedije Jedne od posljednjih večeri karnevala. 22. veljače – Izmoren polemikama i zavišću, a i razmjerno zatvorenom venecijanskom sredinom, Goldoni odluči s obitelji (ženom Nicolettom i nećakom Antoniom) napustiti grad na Laguni, i otići u Pariz, intelektualnu prijestolnicu tadašnje Europe. Ondje će najprije biti stalni dramaturg, a potom, neko vrijeme, i ravnatelj Comedie-Italienne (Talijanske komedije, institucije koja je prvenstveno njegovala talijansku komediju dell'arte, i koju je Goldoni uzalud nastojao usmjeriti pravcem svoje reforme.).

 

1764. – U Veneciji, kamo i dalje šalje svoja djela, prva izvedba Trilogije o Zelindi i Lindoru.

 

1765. – U San Luki, premijera Lepeze, komične „šale“, koja se sastoji od čistog zapleta, i odvija zapanjujućom dinamikom. Goldoni, nezadovoljan situacijom u Comedie-Italienne razmatra mogućnost povratka u Veneciju, ali onda bude imenovan učiteljem talijanskog jezika princeze Adelaide, kćeri kralja Louisa XV. Preseljava na Dvor, u Versailles, gdje se žali na tretman i klimu. Kao posljedica bolesti, ostaje slijep na jedno oko.

 

1769. – Goldoni se vraća u Pariz. Dvor mu odobrava trajnu mirovinu od 3600 francuskih lira godišnje.

 

1771., 4. studenoga - Comedie-Francais prikazuje komediju Le Bourru bienfaisant (Il burbero benefico, Ćudljivi dobrotvor), koju je Goldoni napisao na francuskom jeziku. Trijumf: glumci ga na rukama donose na pozornicu, oduševljenje i Dvora i pariške publike; Kralj ga nagrađuje sa 150 Louisdora. Sam Goldoni to djelo smatra „pečatom svoje karijere“; ipak, 1773. u Fontainebleauu praizvedbu doživljava još jedna Goldonijeva komedija na francuskom (Rasipni škrtac), međutim, sa znatno slabijim uspjehom.

 

1775-1780. – Kao učitelj talijanskoga dviju mladjih sestara kralja Louisa XVI., princeza Clotilde i Elisabeth, Goldoni uglavnom boravi u Versaillesu, gdje je ponovno izložen štetnim utjecajima klime.

 

1780. – Goldoni se vraća u Pariz, koji više neće napuštati; da bi pribavio potreban novac, Gradenigu, tajniku venecijanskog ambasadora, prodaje vlastitu kazališnu biblioteku; na poziv Comedie-Italienne, sastavlja šest novih komedija, koje nikada neće biti izvedene, jer je Comedie-Italienne u međuvremenu zatvorena.

 

1784. – Započinje pisati (na francuskom) Sjećanja (Memoires), koja će u tri toma biti objavljena u Parizu 1787., kad je Goldoniju osamdeset. travnja – U pariškome domu posjećuje ga mladi tragediograf Vittorio Alfieri.

 

1789. – Francuska je potresena revolucionarnim zbivanjima.

 

1792., lipnja – Zakonodavna skupština ukida sve mirovine koje odobrio Dvor za staroga režima, pa time i Goldonijevu.

 

1793., siječnja – Podnosi Skupštini molbu da mu se vrati stalan prihod, pošto je „u dobi od 86 godina i bolestan, te više nije u stanju raditi ili putovati“. Vjernoj (i tihoj) Nicoletti, tada je sedamdeset godina. 6. ili 7. veljače – U svojoj kući na broju 1 ulice Pave Saint-Sauveur u Parizu, u nazočnosti Nicolette i nećaka Antonija, umire Carlo Goldoni. Istoga dana (7. veljače) narodni zastupnik Joseph-Marie Chenier (brat slavnoga pjesnika Andrea), u ime odgovarajućeg povjerenstva Skupštini predlaže prihvaćanje molbe, što je usvojeno. Tri dana potom, Skupština udovici dodjeljuje godišnju mirovinu od 1500 lira. 17. lipnja – Na poticaj ministra Etiennea Clavierea, Comedie-Francais izvodi komediju Le Bourru bienfaisant, cijeli prihod (od 1859 lira i 17 novčića) namijenivši Goldonijevoj udovici.



(Priredio Boris B. Hrovat)

 

Glavni izvori: Carlo Goldoni: IL CAMPIELLO, a cura di Luigi Lunari con le note di regia di Giorgio Strehler, Biblioteca Universale Rizzoli – BUR, Milano 1975, peto izdanje 1997., te: Giuseppe Bonghi: BIOGRAFIA DI CARLO GOLDONI (1707-1793.), elektroničko izdanje na www.classiciitaliani.it, i dr.