INTERTEKSTUALNOST

INTERTEKSTUALNOST ž (G – osti, I –osti/-ošću) knjiž. način pristupa književnom djelu: smisao teksta spoznaje se tek pozivanjem na drugi već postojeći tekst  ¤ INTER-¹+ v. tekst (Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber, Zagreb 2002).
Primjer: “Učinak takve inverzivne pozicioniranosti dvaju ontoloških planova komada je višestruk jer se udara komentarom na komentar, ostvaruje se metatekstualnost na treću potenciju, a život i teatar se dodiruju toliko da ishod “predstave”, u kojoj se ruše sve Norine ambicije za osvajanjem bogatstva i moći, kroz stalne komentare glumačkoga bračnog para iz “stvarnosti” postaje zapravo opomenom i katarzičnom spoznajom da su vrijednosti postojanja u malim intimnim svjetovima koji se začinju u ljudskim srcima, u čovjekovom emocionalnom potencijalu, što se kao mogućnost sreće (makar i samo utopijski) utemeljuje na harmoniziranju binarnih kozmičkih opreka, počev od primalnoga muško-ženskog ili žensko-muškog principa do svih ostalih koji nastaju u trenju Prirode i Kulture kao osnovnih kategorija civilizacijskog koračanja kroz vrijeme. Zato na kraju moram reći da sam posebno obradovana zasad posljednjom u nizu suvremenih replika na Ibsenovu Noru – dramom Nora danas Mire Gavrana – i da ju doživljavam i razumijevam ne samo kao domišljatu intertekstualnu igru nego i kao dostojan hommage Henriku Ibsenu povodom stogodišnjice njegove smrti (umro 23. svibnja 1906.) ili pak još više kao hommage povodom ideje ovoga velikog Nordijca o potrebi osvajanja vlastite slobode koja neće ničim ugroziti slobodu Drugog.”
(Gordana Muzaferija: Norin sindrom u suvremenoj drami (Jelinek – Plakalo – Gavran), Kazalište, br. 25/26, Zagreb 2006).