GEORGIJ PARO

Georgij Paro na probi predstaveGeorgij PARO, hrvatski redatelj (Čačak, Srbija, 12. IV. 1934). Završio studij filozofije i anglistike na Filozofskome fakultetu (1961) i kaz. režije na Akademiji dramske umjetnosti (1965) u Zagrebu.
Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu (1956-57), dramaturg u Zora filmu (1957-59), redatelj u zagrebačkome HNK-u (1959-72); 1984-86), dramaturg u zagrebačkoj Komediji (1976-84), od 1966. režirao i predavao na amer. sveučilištima, od 1986. redoviti je prof. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, od 1987. umj. savjetnik Jadran filma u Zagrebu, umj. ravnatelj kaz. festivala (Dubrovački ljetni festival, Sterijino pozorje), intendant HNK u Zagrebu (1992-2002).

Od 1953. (J. Kušan
Pepeljuga) režirao je više od 150 predstava u Hrvatskoj (Karlovac, Zagreb, Dubrovnik, Split, Osijek, Rijeka) i inozemstvu (osobito u SAD-u i Sloveniji). Pripadnik je postgavelijanskoga naraštaja redatelja tzv. Kartela (s K. Spaićem, B. Violićem i D. Radojevićem). Poč. 1970-tih tragao za kazalištem mita (Grbavica S. Mihalića i Događaj u gradu Gogi S. Gruma, u suradnji s I. Boban i M. Carićem) i novim kaz. prostorima (ambijentalne predstave u sklopu Dubrovačkoga ljetnog festivala: Život Eduarda II., kralja Engleske B. Brechta, Aretej i Kristofor Kolumbo M. Krleže).

Zapažen je po inovativnim interpretacijama Krležinih drama (U agoniji, Maskerata, Gospoda Glembajevi) te dramatizacijama i prilagodbama drugih Krležinih tekstova (Banket u Blitvi, Zastave, Povratak Filipa Latinovicza, Ratni dnevnici). Za scenu adaptirao predstave Idiot (s B. Violićem) i Ujakov san F. M. Dostojevskoga te Zajedničku kupku R. Marinkovića. Revitalizirao više drama iz hrv. dramske baštine (M. Držić, Dundo Maroje; ljubovnici; Čini baruna Tamburlana; J. Freudenreich, Graničari; A. Šenoa, Ljubica); režirao praizvedbe djela Malo pa ništa A. G. Matoša i Sveti Aleksi T. Brezovačkoga; postavio na scenu mnogobrojna djela suvremenih hrv. pisaca: M. Matkovića (Heraklo, Na kraju puta), R. Marinkovića (Glorija), S. Kolara (Svoga tela gospodar), F. Hadžića (Političko vjenčanje), D. Jelačića Bužimskoga (Gospodar sjena).
U 1990-ima režirao je raskošne predstave prema romanima N. Fabrija
Vježbanje života i Berenikina kosa te adaptaciju Gundulićeva epa Osman. Uprizorivao djela engl. pisaca elizabetinskoga razdoblja (W. Shakespeare, Ch. Marlowe, J. Ford, J. Webster) i druge pol. XX. st. (J. Osborne, H. Pinter), franc. starijih i modernih klasika (Advokat Pathelin, Moliere, G. Feydeau, J. Giradoux, J. Anouilh, A. Camus, J-P. Sartre, J. Genet), nord. autora H. Ibsena i A. Strindberga te B. Brechta. Od nedavna režira i operna djela W. A. Mozarta, P. I. Čajkovskoga i M. P. Musorgskoga. Kao redatelj, pedagog i nositelj niza institucionalnih funkcija oblikovao je fizionomiju hrv. kazališta druge pol. XX. st. Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radiodrame.
Objavio je knjige kaz. zapisa
Iz prakse
(1981), Made in USA (1990), Theatralia disjecta (1995) i Razgovor s Miletićem (1999).
(Hrvatska enciklopedija, Sv. 8, LZ Miroslava Krleže, Zagreb, 2006.)