
U nedjelju 9. rujna 2007. godine s početkom u 19,30 sati u Galeriji starih i novih majstora Gradskog muzeja Varaždin izvedena je drama Krv i košute Damira Zlatara Freya, premijerno izvedena 17. studenog 2006. Predstava traje 70 minuta bez stanke, a održana je u sklopu Dana otvorenog kazališta.
Redatelj, scenograf, kostimograf, koreograf je Damir Zlatar Frey, koji je odabrao i glazbu. Uloge tumače Mirjana Sinožić (Sofija Kott, operna diva), Dora Fišter Toš (Ester Kott, ugladena hladna dama) i Sunčana Zelenika Konjević (Lujza, više povjerenica nego sluškinja) Dramaturg je Ante Armanini, asistentica kostimografa Ðurda Janeš, majstor tona Branko Vodeničar, dizajn svjetla kreirao je Slaven Edvin Bot, a asistentica redatelja je Vesna Stilinović.

Krv i košute, drama je koju je Damir Zlatar Frey napisao 1989. godine. Praizvedbu je doživjela u SNG u Mariboru, dok ju je hrvatska publika upoznala na premijeri u Puli 2003. godine. Junakinje su tri žene: operna diva suočena s gubitkom glasa, njezina sestra i ljubavna suparnica te sluškinja, a istodobno i prijateljica i partnerica u imaginarnoj operi. No, bit nije u priči o opernoj primadoni za koju gubitak glasa ima težinu gubitka života, već u specifičnoj autorovoj uporabi melodramatskih situacija. Dijalog je tek naznačen, istrzan, fragmentaran, gotovo eliptičan, akauzalan, na rubu izrecivog, kao da svaka riječ koju lica izgovaraju aludira na nešto skriveno, opasno, smrtonosno. Zapravo čitav Freyev tekst je prava partitura čistih i dubokih emocija koje se otvaraju i zatvaraju na sceni kao teški i otrovni cvjetovi u glumačkoj radnji, tišini, glazbi i prigušenim krikovima s dna ljudskoga života.Pročitajte ostale zapise iz dramaturgove bilježnice.
Damir Zlatar Frey, hrvatski je i slovenski redatelj, koreograf, dramatičar, osnivač kazališta Koreodrama i voditelj Međunarodnog festivala Zlatni lav u Umagu, jedan od najizvornijih kazališnih autora na ovim prostorima. Njegove predstave, u kojima slika, pokret i tjelesna ekspresija često nadomještaju riječ, uvijek su svojevrsne igre erosa i thanatosa, uobličene na rubovima realnog i racionalnog. Režirao je više od 100 predstava i osvojio brojne nagrade. Hrvatska ga publika pamti ponajviše po Genetovim Sluškinjama u GK Gavella, Božanskoj gladi Slavenke Drakulić u Teatru &TD i Zločinu na kozjem otoku Uga Bettija u riječkome HNK. Autor je nekoliko drama (Krv i košute, Schizophrenia...), koji se odlikuju bujnošću emocijama nabijenoga dramskoga pisma što izmiče žanrovskim odredbama.
Kritika o predstavi Krv i košute: Burno i strastveno; ekskluzivni kazališni događaj
U kritici predstave "Krv i košute", Večernji list piše o žestokim prizorima sudara triju osobnosti, triju glumica s dramom Damira Zlatara Freya.Mirjana Sinožić, čija je karijera očito na vrhuncu, odigrala je burno, strastveno, poigravajući se s granicom ludila, ulogu operne dive. Tajna Sunčane Zelenika je u sigurnom, bistrom, jasnom oku kojem ne treba velika gesta ni snažan titraj lica da bi prenijelo sve što čovjek može prenijeti drugome šutnjom. Dora Fišter Toš izuzetna je, posebna, radišna, skromna, drska, sve to u životu i u ulozi kojom poentira kraj predstave i svoj stvarni blistavi glumački početak", zaključuje Želimir Ciglar.
Glas Istre ističe da su odlično izabrana pozornica kazališnog događanja i vrhunska gluma Mirjane Sinožić, Dore Fišter Toš i Sunčane Zelenike Konjević, ovom, još jednom novom životu Freyeva dramatičarskog prvijenca iz 1989. godine dali auru osebujnog kazališnog čina. Prekrasan prostor dvorskog salona nije ni zasjenio, niti ograničio glumačku igru. Naprotiv, ona kao da je, vođena vještom i preciznom redateljskom rukom, dobila oslobađajući poticaj u ambijentu koji je postao nevjerojatno prirodna »pozornica« dramske priče. Riječ je, o višeslojnoj kazališnoj priči u kojoj koegzistiraju melodrama, tragedija, triler, drama i operni iskaz, zaključuje Bojana Ćustić Juraga u Glasu Istre.
Zvonimir Mrkonjić u Vijencu navodi da se od sama početka predstave osjeća dimenzija Freyova užitka u izgrađivanju Gesammtkunstwerka mnogobrojnim teatralnim sastavnicama. Frey je uz pomoć grandiozne inscenacije Trakošćana ostvario ženeovsku ili desadeovsku zatvorenost Mjesta poticajna za sve iskorake iz normalnog. Gluma je prostor gdje teatralna stilizacija sadržaja i Freyeva zamisao totalnoga teatra stječu sustavnom postupnošću svoju pravu krv i meso. To nije samo veliki doseg varaždinskoga kazališta nego povratak povjerenja u glumački izražaj hrvatskog kazališta, gdje je djelotvornost glumca dospjela na sam rub interesa, zaključuje Zvonimir Mrkonjić u Vijencu.

U
četvrtak, 13. rujna u 11,00 sati na repertoaru je bila predstava Dječje i lutkarske scene HNK u Varaždinu
Petrica Kerempuh i spametni osel Dragutina Domjanića i Hrvoja Hitreca, premijerno izvedena 3. rujna u okviru Špancir festa 2006.
Tekst je priredila Vesna Kosec-Torjanac. Redatelj, kreator lutaka i scenograf je
Zlatko Bourek, pomoćnik redatelja Dubravko Torjanac, skladatelj Dragutin Novaković Šarli, kostimografkinja Dijana Bourek, lektorica i autorica songova Vesna Kosec-Torjanac.

U predstavi nastupaju: Zoran Kelava (Petrica), Ivan Đuričić / Duško Modrić (Stražar, Mesar), Gordana Slivka (Bara), Nina Benović (Mica, Sofistikus), Judita Franković (Osel), Ivan Đuričić (Mesar), Ana Maras (Dijak), Ivana Krizmanić / Helena Kalinić (Bara, Krčmarica), Dubravko Torjanac (Gradonačelnik), Dragutin Novaković Šarli (Mužikaš).
Inspicijent je Radomir Šalamun, tehnički voditelj i dizajner svjetla Slaven Edvin Bot, slikar izvođač Mladen Posavec Jula, a kostimi su izrađeni u kazališnim radionicama Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu pod vodstvom Karmen Bubanić i Ivana Debeljaka.
Predstava je održana u sklopu
Dana otvorenog kazališta. 
Pročitajte
tekst o ovom djelu koji je napisala Vesna Kosec-Torjanac, kao i
song osleka brucoša.

Po završetku Dana otvorenog kazališta, održanih od 9. do 13. rujna 2007. godine, Žiri publike u sastavu Dubravko Martinez, likovni umjetnik; Darija Hreljanović, prof.; Vlasta Cindrić; Matija Orešković i Janja Martinec pohvalio je ansambl Varaždinskog kazališta i sve izvedbe, a isto tako i publiku koja je punila dvorane iz večeri u večer.
Ističući da nije bilo lako donijeti odluku o samo 4 nagrade, žiri je odlučio da nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu dodijeli Marinku Prgi za ulogu Carlosa u Bubi u uhu Georgesa Feydeaua u režiji Stevena Kenta, a za najbolju epizodnu žensku ulogu Ines Bojanić za ulogu Foreste u Moliereu Carla Goldonija u režiji Ivice Boban.

Za najbolju glavnu žensku ulogu žiri je nagradu dodijelio Sunčani Zelenika Konjević za ulogu Raymonde u Bubi u uhu Georgesa Feydeaua u režiji Stevena Kenta, a za najbolju glavnu mušku ulogu dvije ravnopravne nagrade Franji Kuharu za ulogu Victora-Emmanuela Chandebisea i Poshea u Bubi u uhu Georgesa Feydeaua u režiji Stevena Kenta i Marinku Prgi za ulogu Molierea u Moliereu Carla Goldonija u režiji Ivice Boban.
Žiriju je iskoristio i mogućnost dodjele posebnu nagrade prema vlastitom izboru, te je ona dodjeljena za režiju, scenografiju i oblikovanje svjetla u predstavi Moliere.