U utorak 26. svibnja 2009. u 12,30 i u 19,30 sati na Velikoj pozornici HNK u Varaždinu gostuje Kazalište Planet Art s predstavom Stilske vježbe Raymonda Queneaua redatelja Tomislav Radić i u izvedbi Lele Margetić i Pere Kvrgića.

Stilske vježbe Raymonda Qieneaua svojevremeno su poslužile kao predložak redatelju Tomislavu Radiću za veoma uspjelu predstavu. Predstava je fenomen u svjetskim razmjerima, jer riječ je o najdulje izvođenoj predstavi na svijetu s istom glumačkom postavom. Pero Kvrgić i Lela Margitić predstavu su svojom virtuoznošću poveli i u svjetsku kazališnu povijest.

Stilske vježbe najsjajniji su predstavnik iznimne kazališne ere, po kazališnoj i glumačkoj kvaliteti već punih četrdeset godina pripadaju u sam vrh svjetske kazališne produkcije. U predstavi je riječ o običnoj zgodi iz svakodnevnog života koja u tumačenju vrsnih glumaca na dvadesetak različitih načina postaje vrhunska komedija, burleska koja oduševljava, mami smijeh te oduševljava glumačkom virtuoznošću.

Mogli bismo reći da su Stilske vježbe upravo ono što se naziva – magijom kazališta! To je predstava koja će jednako oduševiti pasioniranu kazališnu publiku, kao i učenike srednjih škola koji se prvi put susreću s kazalištem. Predstava je to za sve generacije koja stvara kazališnu publiku.

U Noći muzeja, u petak, 15. svibnja 2009. s početkom u 18,00 i 20,00 sati u Gradskom muzeju Varaždin - dvorištu Staroga Grada izveden je lutkarski igrokaz Vrak Mrak i Seljo Beljo iliti Velki požar vu Varažlinu! iliti Zdiganje cirkve Svetega Florijana. Ulaz je bio slobodan.

Predstavu je, prema vlastitom predlošku, režirao Dubravko Torjanac, a premijerno je izvedena 16. listopada 2008. u Palači Herzer. Riječ je o guignolskoj povijesnoj drami nastaloj prema njemačkoj priči Der Teufel Heufel und der Bauer Auer.

Predstava je praizvedena u 15. listopada u Klubu Europa Media. U predstavi nastupaju Mirjana Sinožić (Vrak Mrak), Goran Koši (Seljo Beljo), Marija Kolb (Pucek Štrucek) i Morana Dolenc (Sveti Florijan i dr.). Scenograf i kreator lutaka je Ivan Duić, a glazbu potpisuju Igor Baksa i etno band Komedija.

Predstava Klub tango premijerno je izvedena 22. svibnja 2009. u Klubu Europa medija HNK u Varaždinu.

Predstava je djelo autorskog tima Ksenija Krčar, Mark Boldin, Ljiljana Bogojević, Vesna Stilinović, Jadranka Krajina, Matija Kezele, Beti Lučić, Darko Hajsek i Nancy Abdel Sakhi.

 

Redateljica predstave je Ksenija Krčar, koreograf Mark Boldin, skladatelj Darko Hajsek, kostimografkinja Karmen Štrlek, za dizajn svjetla zaslužan je Marijan Štrlek, produkciju zvuka potpisuje Siniša Medved dok je asistentica redateljice Ljiljana Bogojević.

U predstavi nastupaju: Ljiljana Bogojević (Klara), Vesna Stilinović (Irena), Beti Lučić (Elza), Nancy Abdel Sakhi (Lola), Matija Kezele (Alexandar) i Mark Boldin (Peter). Saznajte više o imenima likova i koje osobine ona kriju.

Tango nije samo ples, glazba i poezija, on je prije svega osjećaj koji nosimo u srcu pretvarajući ga u jedinstveni pokret na plesnom podiju. Tango je hod, ali ne samo po plesnom podiju, već i tanguerov (zaljubljenik u tango) čitav hod kroz život. Pročitajte širi zapis o tangu, kodeksu tanga, o tome kako se odjenuti za plesalište tanga (milongu) i drugim zanimljivostima vezanim uz tango.

Kako navodi redateljica Ksenija Krčar prvo nadahnuće projekt bio je jedan film. U njemu ne samo da se plesao tango, on se i živio i to u svim svojim ekstremima – od krajnje ljubavi, preko krajnje strasti do krajnje mržnje s povratkom do ljubavi, ali ovaj put izvan svih granica. „Opčinjena emocijama željela sam napraviti predstavu – istinsku u emocijama, a tango u pokretu. Kako ne želim pričati o letećim zmajevima i drugim pričama koje osobno ne poznajem, odlučila sam iskoristiti trenutke iz svog života, ali i iz života drugih koautora projekta – mojih glumaca. Za takav način rada bilo je neophodno potpuno uzajamno povjerenje, jer fraza iznijeti kožu na trg u ovom slučaju vrijedi mnogostruko. Predali smo se jedni drugima u ruke i počeli tražiti po svojoj nutrini – emocije su morale biti potpuno istinite! Poteklo je mnogo suza. Ali bilo je još više smijeha! Priča se počela sklapati od malih djelića, malih sličica da bi postupno postajala sve veća i sve sudbonosnija. Jer u tangu nema malo – sve je do kraja ili ništa. Mi smo odlučili ići do kraja.“ – kaže Ksenija Krčar. Pročitajte riječ koautora o projektu Klub Tango.