U petak, 17. svibnja u 19,30 sati i u srijedu 22. svibnja u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu bit će izvedena predstava Tri kavaljera frajle Melanije podnaslovljena, Staromodna  pripovijest iz vremena kada je umirala hrvatska moderna, Miroslava Krleže u režiji i scenskoj adaptaciji Georgija Para. Dramaturg je Marijan Varjačić, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Diana Kosec-Bourek, koreograf Milko Šparemblek, autor scenske glazbe Dragutin Novaković Šarli, asistentica redatelja Marija Krpan, a asistentica kostimografkinje Žarka Krpan. Praizvedba je održana 24. travnja 2013.

U predstavi nastupaju (redoslijedom pojavljivanja): Ozren Opačić (Janko Fintek), Hana Hegedušić (Melanija Krvarić), Marija Krpan (Gospa Pickbauer), Zdenko Brlek (Poštar), Darko Plovanić (Glas u krčmi), Sunčana Zelenika Konjević (Anka), Miran Kurspahić (Mirko Novak), Marinko Prga (Marijan Ksaver Trnin), Ozren Opačić (Advokat), Zdenko Brlek (Prvi gospodin), Darko Plovanić (Drugi gospodin ), Jan Kerekeš (Puba Vlahović), Zdenko Brlek (Prvi grobar), Darko Plovanić (Drugi grobar), Sunčana Zelenika Konjević (Gazdarica), Ozren Opačić (Redaktor), Marija Krpan (Baba), Ozren Opačić (Prvi prolaznik), Darko Plovanić (Drugi prolaznik), Zdenko Brlek (Policajac), Tena Antonija Torjanac (Višnja), Mladen Jerneić (Velečasni).
Scenske pojave: Nikolina Herceg, Nikolina Rohtek, Ana Belcar, Patricija Hip, Doroteja Mandarić, Vedran Dervenkar, Tomislav Geci, Marko Hrebak, Dario Horvat, Rajko Hergotić

Scenskom adaptacijom Krležina romana Tri kavaljera frajle Melanije koju potpisuje Georgij Paro, ujedno i redatelj predstave, HNK u Varaždinu obilježit će dvije značajne obljetnice: 140. obljetnicu otvaranja zgrade varaždinskoga Kazališta i 120. obljetnica rođenja Miroslava Krleže, najizvođenijeg autora u povijesti HNK u Varaždinu (to je dvadeseta premijera Krležina teksta). Roman je iz izvorne autorove varijante Tri kavaljera frajle Melanije u prvom tiskanom izdanju promijenjen u Tri kavalira gospođice Melanije, a službena godina tiskanja 1920. se nakon naknadnih istraživanja arhiva izdavača knjige Matice hrvatske i Krležinih dnevničkih zapisa ispravila povijesno točnijom 1922. godinom. Taj tekst nije pretiskan sve do 1980. i nikada nije prevođen. Roman ne samo da uvelike tematizira trivijalnu književnost prikazom čitateljskih navika glavne junakinje, nego se i u znatnoj mjeri koristi popularnim pripovjednim obrascima, i to posebno obrascima najomraženijeg među popularnim žanrovima – ljubavnog romana. Pročitajte cijeli tekst. 

Pročitajte kritiku predstave objavljenu u Vijencu.

  Sponzor predstave:  Zagrebačka banka       
     

U utorak, 21. svibnja u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu bit će izvedena komedija Za samo jedan dan makedonskog dramskog pisca Trajčeta Kacarova (1959), u režiji slovenskog redatelja Renea Maurina, inače đaka Georgija Para odnosno zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Predstava je praizvedena 9. studenoga 2012. u na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu.
U predstavi igraju: Marinko Prga, Draško Zidar, Leona Paraminski, Jagoda Kralj Novak, Beti Lučić, Ozren Opačić, Darko Plovanić, Nancy Abdel Sakhi, Mitja Smiljanić, Zvonko Zečević i Marija Krpan. Nositelj glavne uloge (Muškarac) je Marinko Prga. U predstavi gostuje Draško Zidar, sjajni komičar Kazališta Virovitica.



Glavni lik, neimenovani muškarac, dakle svojevrsni Jedermann (Svatković), budi se i sprema na posao: očekuje ga prvi radni dan na mjestu glavnog urednika dnevnih novina. Preslušava poruku žene koja je otputovala teško bolesnoj majci. Nakon susreta s neobičnim majstorom/vodoinstalaterom, koji se u komadu pojavljuje i kao fotoreporter, doktor i vozač autobusa (Draško Zidar), odlazi na autobusnu stanicu. Na stanici susreće djevojku koja želi saznati kad se luđaci najviše eksponiraju, ujutro ili navečer; po njenom mišljenju društvo je utočište ludih i svaki drugi čovjek je lud. Dalje pratimo neobične događaje i peripetije Muškarca u redakciji dnevnih novina, u bolničkom hodniku i autobusu gradskog prijevoza. U posljednjem prizoru dolazi do neočekivanog i neobičnog raspleta događaja koji su se Muškarcu zbivali od jutra do večeri.



Gotovo svi likovi u komadu prisutni su samo u podsvijesti ili snu Muškarca; zbivanja u komediji su zapravo njegova fantazmagorija u kojoj se prepoznaju različite frustracije čovjeka danas, a prikazane su s obiljem humora. Očekuje se predstava koju bi možda bilo najtočnije odrediti kao suvremenu ili postmodernističku komediju dell' arte.  Generlni sponzor predstave je Hrvatska elektroprivreda (HEP).

U petak, 24. svibnja u 10,00 sati Dječja i lutkarska scena HNK-a u Varaždinu u koprodukciji s kazališnom družinom Pinklec iz Čakovca na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu za škole će izvest dramsku predstavu za djecu i odrasle Snjeguljica mora umrijeti. Predstava je imala dvije premijere: u Čakovcu 29. rujna 2012. i u Varaždinu u petak 5. listopada 2012.

Redatelj je Miran Kurspahić, dramaturginja Rona Žulj, kostimograf Ivica Skoko, glazbu je napisao Nikša Marinović, a rasvjetu potpisuje Neven Taradi. Igraju: Nancy Abdel- Sakhi (Snjeguljica), Davor Dokleja (Avatar/Junak), Karolina Horvat (Kraljica, služavka), Mario Jakšić (Lovac, kuhar, patuljak) i Matija Kezele (Ogledalce, stjuard, patuljak).

Cilj ovoga projekta je na interaktivan i događajan način naglasiti didaktični aspekt bajke. Gledatelju prepoznatljiva bajka uz pomoć dramaturških umetaka i odvojaka dobija sasvim novo ruho i koncept, koji bi zaintrigirao gledatelja i naveo ga na participaciju u igri. Bitna stavka je da ta priča mora biti dobro poznata gledatelju, kako se ne bi trošilo suvišno vrijeme na objašnjavanje fabule, te kako bi se gledaoc osjećao sigurno u strukturi priče koju poznaje. Uz pomoć avatara, lika iz svijeta bajke, publika postaje aktivni sudionik i junak priče, koju putem vlastitih odluka usmjerava sam daljnji tijek zbivanja i mogući završetak bajke. Publika putem glasovanja donosi odluke koje njihov avatar sprovodi u priči (predstavi), te na različitim punktovima priče odvodi njen razvoj u posve novim smjerovima. Sve što se dešava u priči, ovisi o njihovoj grupnoj odluci. To je ujedno i zanimljiv i poučan način da se djeci (a i roditeljima) približi i objasni koncept demokracije, koncept glasovanja te ideja odlučivanja većine.

Priča se dakle može granati u raznim smjerovima, no nisu svi završeci sretni po glavne junake ili po samog avatara. Stvari jednako tako mogu poći po zlu te dovesti priču, preuranjenom ili nesretnom završetku. Na taj se način spoznaje kako odluka većine nije nužno najbolja moguća odluka. Na određenim punktovima u priči, pred avatara su stavljene dvije moguće radnje i odluke o kojima se on konzultira sa publikom. Publika glasa za jednu od te dvije opcije i avatar ispoštovavši njihovu odluku prione tom smjeru radnje. Na glumcu/avataru je da svojom vještinom vođenja utječe na publiku, te da u slučaju prevelikog lutanja priču usmjeri u pravome smjeru i privede ju u razumnom vremenskome trajanju željenom svršetku.

Predstava traje 50 minuta, a namijenjena je starijima od 10 godina (viši razredi osnovne škole te prvi i drugi razredi srednje škole).

U ponedjeljak, 27. svibnja u 10,00 sati i u utorak 28. svibnja u 10,00 sati za škole i vrtiće na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu bit će izveden igrokaz Ksenije Krčar Čarobnica Berta, Maks i Mala princeza. Sve su izvedbe prodane. Redateljica je Ksenija Krčar, kostimografkinja Žerka Krpan, a glazbu je skladala Lucija Hrašćanec. U predstavi nastupaju Ljiljana Bogojević, Marija Kolb i Matija Kezele. Predstava je praizvedena 1. prosinca 2012.
Što je čarolija? Vi to znate: vaša igra, vaša mašta, vaš osmijeh...U kazalištu, na pozornici, u magičnom krugu, upoznat ćete se s čarobnicom Bertom, mačkom Maksom i malom princezom. Vi znate i to da je moguće razgovarati s mačkom, da čarolije postoje i da su prijateljstvo i ljubav potrebni poput zdravog doručka ili tople kape za oštre zime.

Princeza – djevojčica Fiona (a koja djevojčica nije princeza?), pobjegla je u vrt od djece koja se rugaju njezinom izgledu i tamo srela Maksa, mačka nespretne čarobnice Berte. Čarobni štapić (a sve ga čarobnice posjeduju), nađe se u princezinim rukama kako bi njime promijenila svoj izgled i stekla prijatelje. Berta pokušava promijeniti svog mačka, čarolijom stvoriti božićni dar za njega, no da prijatelje ne treba mijenjati, već ih prihvatiti takve kakvi jesu, shvatila je nakon silnih čarolija koje je nisu zadovoljile. Ljubav, najveća čarolija, podarila je princezi samopouzdanje i nove prijatelje. Berta će shvatiti da joj se njezin mačak sviđa upravo takav kakav jest, a on će uživati u slasnoj božićnoj torti i igri s princezom, dok će čarobni štapić zasigurno ostati zaboravljen i – nepotreban.

Inspirirana slikovnicom Vještica Winnie Valerie Thomas i Korkyja Paula te svojim mačkom, autorica igrokaza Ksenija Krčar prepustila se mašti i s glumcima se upustila u avanturu stvaranja kazališne čarolije. No, ta će čarolija biti moguća samo uz vašu pomoć: luckaste peripetije bit će još luckastije uz vaš smijeh, glazba ljepša uz ritam vaših ručica. Neka vam druženje s Bertom, Maksom i princezom uljepša blagdanske dane! I, ne zaboravite – oni vas čekaju i nakon blagdana, željni igre s vama.  

Na Sceni Zvonimir Rogoz u utorak, 28. svibnja u 20,00 sati bit će izvedena predstava Pričaj mi o Gorkome  Predstava je nastala prema dvama autobiografskim romanima Mani Gotovac, Fališ mi, koja je na scenu iznjedrila autoričinu ljubavnu priču s „čovjekom njezina života". Predstava je praizvedena 11. listopada 2012. na sceni Zvonimir Rogoz u varaždinskom HNK. Glume Hana Hegedušić kao mlada Mani, nova naratorica Judita Franković (alternacija Lele Margitić), dok je uloga Gorkog pripala Robertu Plemiću.

U bilješci autorica Mani Gotovac je zapisala: "Kada je predstavljena moja prva prozna knjiga Fališ mi, zima, proljeće u Profilovoj knjižari, kazališni prijatelji su primijetili:
- Pa to ti je za teatar. Hoćeš li adaptirati?
- Ne pada mi ni na kraj pameti. Dosta mi je teatra, zauvijek mi je dosta teatra, odgovorila sam.

Godinu dana kasnije našla sam se kao član žirija na festivalu Zlatni lav u Umagu. Među brojnim predstavama bila je na programu i Ljepotica iz Leenanea iz Varaždina. Odmah me sa scene zapahnula pojava dvoje mladih glumaca. Ona i On. Nisam ih prepoznala, činilo se kao da ne znam tko su, ni kako se zovu. „To su dobri glumci.“ – šapnula sam Sibili. Ali nije se radilo o tome. Ne o tome. Oni su se usuđivali riskirati na sceni kao da im život ovisi jedno o drugome. Oni su bili par.

Odgovarali su njih dvoje jedan drugome, mogli bi biti zajedno i u životu. Zamišljala sam ih kako na sceni upadaju u erotično polje gdje je teško sačuvati živu glavu. I kako godinama čeznu jedan za drugim i kada se ne vide i kada ih nema. Vidjela sam da su u žudnji, i u onim malobrojnim prizorima, baš kao i u trenucima života, kada su stvarno zajedno. Podsjećali su me na Gorkoga i mene. " Pročitajte cijeli tekst.         

Pogledajte
video zapis iz predstave
na YouTubeu.

Predstava Pričaj mi o Gorkome medijski je iznimno dobro praćena a u nastavku, klikom na ime medija ispod slike, možete pogledati neke od objavljenih tekstova.

Jutarnji list               Danas.hr                    Novi list                  Dayline.info             t.portal                  Varaždinske vijesti 
   

U petak, 31. svibnja u 20,00 sati na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu te na gostovanjima u petak, 24. svibnja u 20,00 sati u Suhopolju i u nedjelju, 26. svibnja u 20,00 sati u Donjoj Stubici bit će izvedena komedija Ufuraj se i pukni Ljubomira Kerekeša. Predstava je autorski projekt Ljubomira Kerekeša (tekst, redatelj, scenograf, glumac) nastala u vlastitoj produkciji autora i u sporazumu s HNK-om u Varaždinu. Autori glazbe su braća Leo i Ninoslav Friščić, oblikovatelj svjetla je Marijan Štrlek, a majstor tona Siniša Medved. U predstavi igraju mladi akademski glumci Zoran Pribičević i Jan Kerekeš te prvak drame zagrebačkog HNK-a, Varaždinac Ljubomir Kerekeš. 
Nova komedija Ljubomira Kerekeša Ufuraj se i pukni na (autoru) specifičan način progovara o dva brata na životnoj prekretnici. Što studirati i zašto? – Odluka je koju treba donijeti, a izbor pada na studij glume. Uz pomoć susjeda „supervizora“, Krunoslav i Zoki kreću u nemoguću misiju…

“… imaš glumaca kaj ne mogu reći R ili zamuckuju, ali kaj, ako je to u karakteru uloge onda te dižu u nebesa, hvale na sve strane, ono, kak tip super glumi mucavca ili ono, kak se tip isfural baš na ČŽŠ, ono, koja koncentracija… Osim toga, kolko ih imaš kaj govore normalno, a nemaju pojma o glumi. Reci ti meni kaj je gore, ne znati glumiti i govoriti čisto, ili biti glumčina sa šprahfelerom. Znaš ti kolko imaš, ono, recimo, kraljeva u dramaturgiji kaj su frfljali, a vladali su !!! A igrati kralja to ti je najčešće glavna uloga, kužiš? ”

Rekli su o predstavi:

Ova predstava “plijeni zabavljačkom komunikativnošću, a ništa ne gubi na humanističkoj sugestibilnosti” (Bartolec, R.) Naime, inspiriran ispitima svoga sina, Ljubomir Kerekeš na veliku scenu varaždinskog HNK donosi predstavu punu uličnih izraza, žargonizama govoreći o “jednoj generaciji oblikovanoj od devedesetih do danas, u doba neovisnosti, sa svim obilnim kontroverzama i dilemama” (Bartolec, R.) te prikazujući stvarne likove ispunjene problemima malog čovjeka (ljubavni jadi i problem neupisanog željenog fakulteta Krunoslava Prišta - Jan Kerekeš), samoća, potreba za društvom i razgovorom susjeda Črčeka (Ljubomir Kerekeš), ali i empatiju te oslonac pun bratske ljubavi (prikazan preko lika Zorana Prišta - Zoran Pribičević).

“Naime, prateći predstave i glumce u naoko jednostavnim zgodama i nezgodama – tim virtuoznim fragmentarnim taktičkim tapkanjima i vrludanjima u krugu nebitnoga i sporednoga da bi odjednom akceptirali krucijalno (...) usred raskalašenih monologa, konverzacija, pravi buvljak pučkih albuma i citata, uvijek zasja rečenica, pasus, ili samo riječ, koji odjednom prožmu jer se osjetilo nešto veliko (...) a kad se i javi tužan zvuk, to nije patetika ili sentimentalnost, radi se o – srokom i akrobacijom riječi bez zamućene misli – nadi, prkosu, skromnosti..” (Bartolec, R.).

(Izvori: www.kazaliste.hr (Robertino Bartolec) i lacouture.hr (Ena Bebek))

Kad svi ti kažu da nemaš šanse
stisni zube ne daj se!
Ufuraj se i pukni, tako treba,
tko te ne zna nek te upozna!

Komedija Ufuraj se i pukni praizvedena je 7. ožujka 2012. u sklopu kulturne manifestacije autorskih kazališnih predstava  3. Tjedna smijeha Ljubomira Kerekeša, održane u varaždinskom HNK-u od 4. do 11. ožujka 2012. godine pod sponzorstvom varaždinskih tvrtki:Derma dd, Automobil Lončar, TP Varaždin, Kos Transporti, Megaspel i Tiskara TIVA.

U četvrtak, 6. lipnja u 20,00 sati na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu gostuje Zagrebačko kazalite mladih s predstavom Sada je, zapravo, sve dobro koju je režirala autorica Olja Lozica. Dramaturg predstave je Matko Botić, scenski pokret osmislio je Pravdan Devlahović, scenografiju Juraj Glasinović i Ivana Škrabalo, kostimografiju Doris Kristić, oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek, a odabir i obrada glazbe djelo su Olje Lozice i Matka Botića. U predstavi nastupaju: Doris Šarić-Kukuljica, Dora Polić Vitez, Marica Vidušić, Urša Raukar, Damir Šaban, Zoran Čubrilo, Maro Martinović, Filip Nola, Petar Leventić

Jedan muškarac je iznenada otpušten, a u tom trenutku jedna obitelj ovršnim postupkom ostaje bez svega što posjeduje. Na jednom kraju grada usamljena žena nema sredstava za sprovod vlastitog supruga, na drugom par umirovljenika preživljava osebujnom inačicom urbane poljoprivrede. Hoće li takvi, svakodnevni proboji egzistencijalnog očaja postati podnošljiviji ako ih se zaogrne u začudno scensko ruho? Koliko smo daleko od trenutka u kojem spokojni i mirni možemo reći: „Sada je, zapravo, sve dobro?“.

Dramaturg Matko Botić o predstavi je zapisao: „Kako napraviti predstavu o najobičnijem, svakidašnjem trajanju, a da taj mimesis ne stvori uvijek istu kolekciju sitnih realizama u izvedbenom stilu? Kako bez patetike govoriti o situacijama kojima emotivni potencijal kipi preko rubova? Može li se istovremeno biti političan i nezainteresiran za izravno optuživanje? Nastanak ove predstave ispunjen je traženjima odgovora na spomenuta pitanja, kroz proces koji se trudio zadržati fokus na doslovnosti sadržaja i stalno inzistirati na apstraktnom potencijalu forme. Bez unaprijed pripremljenog teksta, bez čvrste strukture, bez ironijskog odmaka.“

Monokomedija Mirka Keleka Dimnjačar u adaptaciji, režiji i izvedbi Ljubomira Kerekeša gostuje u četvrtak, 30. svibnja u Kaštelima. Po istom je tekstu 1994. snimljen i prvi varaždinski igrani film Da bi reč rekel. Glazbu je napisao Dragutin Novaković - Šarli, koji je i autor songova. 

Dimnjačarske priče i dogodovštine ispričane jednostavnim jezikom jednostavnog čovjeka, gradirane bogatim lokalnim narodnim izričajem vrlo lako uspostavljaju komunikaciju s auditorijem. Tako i protagonist ove monodrame neprestance mami iz gledateljstva salve smijeha, ne dopuštajući mu da se bar na čas odmori. A specifičan i simpatičan prostački humor omogućuje mu i izravan odaziv, jer se dotiču eksplicitno i nekih lokalnih frustracija i osoba.

Zanimljivost ove predstave je u tome što izvedba varira u duljini, ovisno o raspoloženju publike i osobnoj procjeni glumca. Najkraća izvedba Dimnjačara trajala je dvije minute, a najduža sat i trideset i pet minuta. Kerekeš dodaje i da: ”Postoji prilagodba u interpretaciji s raznim improvizacijama jer svako vrijeme, prije svega gledamo iz vladajuće strukture, za malog čovjeka nosi svoj križ. O tom malom čovjeku, kakav je uostalom i sam, progovara dimnjačar Štijef. Svi podjednako imamo pravo zaurlati ili uprti prstom, bez obzira vladali ili ne ili bili mali ili veliki.”
Predstava je premijerno izvedena 1992. godine, a od tada je imala više od tisuću izvedbi na mnogobrojnim gostovanjima i festivalima. Godine 1993. dobila je Grand Prix Festivala smijeha u Puli, a 1996. Nagradu grada Županje na Festivalu glumca.