U subotu 28. siječnja u 19,30 sati na Velikoj sceni varaždinskog HNK-a gostuje Glumačka družina Histrion iz Zagreba s predstavom Mjehur od sapunice Ivana Gorana Viteza. Režiju i scenografiju potpisuje autor Ivan Goran Vitez, a kostimografkinja je Ana Trišler. U predstavi nastupaju: Pero Juričić, Ankica Dobrić, Ivan Glowatzky, Ivica Pucar i Iva Visković 

Ispod blještavila Santa Barbare, ispod Esmeraldine ljepote, ispod egzotike Šeherezade, ispod ponosa Ratkajevih, krije se okrutan svijet, svijet intriga, svijet u kojem nikada ne znate što donosi sutra, svijet u kojem proizvod smije trpjeti, ali proizvodnja nikada. Svijet je to snimanja telenovela. Sve što se događa junacima naše predstave može se preslikati i na našu današnju često puta virtualnu društvenu i političku zbilju. Uđite u taj svijet i otkrijte sve njegove tajne uz novu predstavu Glumačke družine Histrion – Mjehur od sapunice. Predstava će vas nasmijati ali i zamisliti. Pisac i redatelj Ivan-Goran Vitez već je afirmirani filmski stvaralac. Njegov kratki film Posljednja pričest proglašen je najboljim filmom na Zagreb film festivalu 2005., a igrani film Šuma summarum filmski kritičari proglasili su filmom 2010. godine.

IZ KRITIKA:

''... Mjehur od sapunice je prevladavajuće satiričan prikaz nastanka tipičnog proizvoda jednog od danas najpopularnijih medijskih fenomena – televizijske sapunice. Pozornica predstavlja prostor iza scene televizijske proizvodnje, djelujući poput nakupine ostataka uredskog namještaja i tako jasno ukazuje na jadno naličje televizijske serije koja bi svojim blještavilom trebala potaknuti žuđeni eskapizam što većeg broja gledatelja. Tu su zvijezda serije, ugledna tridesetdevetogodišnja glumica Vjekoslava Lovrek koju tumači Sanja Marin, mladi protagonist Mislav Poljak (Ivan Glowatzky), nesvršeni student prava koji godinama bezuspješno pokušava položiti prijemni ispit na Akademiji dramske umjetnosti, te šminkerica Mima (Iva Visković) koja kaže da bi željela upisati studij producenture. Uskoro im se priključuje i tek angažirani veteran Gordan Kos (Ivica Zadro), nekada slavni glumac koji je nakon utapanja u alkoholu potonuo i u zaborav, pa glumačko umijeće koje još uvijek posjeduje prodaje izvodeći monodrame po provincijskim mjestima. Povremeno se pojavljuje i čovjek koji drži sve konce u rukama, mladoliki tajkun u usponu i producent serije Renato Janković (Ivica Pucar), koji se počeo baviti filmom kao raznosač cateringa…“ „…Zbog takvog pristupa i tekst i režija, a i glumački ansambl vrlo dobro funkcioniraju u nizu duhovitih i satiričnih prizora koji glavninu predstave usmjeravaju prema komediji, što će zasigurno privući brojne zadovoljne gledatelje koje će zaintrigirati i parodiranje popularnog fenomena….''  © Tomislav Kurelec, www.KAZALISTE.hr

„…Mjehur od sapunice' i sam je sapunica, žanrovski usmjeren i proveden od početka do kraja.“ „…Svjesno izabravši podjelu koja ima iskustva televizijskom produkcijom novijeg datuma, tim relativno bolje plaćenim amalgamom sweat shopova i lukrativnog čvrgarenja, Ivan-Goran Vitez prikazao je taj svijet gotovo kao da je skinuo četvrti zid hangara u kojima se sapunice proizvode i time pokušao dokazati svoju temeljnu tvrdnju – da ništa drugo, i nigdje drugdje, nije nimalo bolje…“ „…Profesionalna nesolidarnost, amaterizam u lošem smislu tog pojma, klanjanje zlatnom teletu dnevnog i tjednog učinka i šera, kupovina i prodaja ljudi kao da su roba i njihovo pristajanje da to i budu, za autora i redatelja ove predstave nisu iznimka, nego pravilo svake kapitalističke proizvodnje, bez obzira je li riječ o sapunicama ili kobasicama. Ključni pojmovi su ionako isti: mljeveno meso, šareni omot i neprekinuti niz. Producent u predstavi, svojevrsni svemoćni Big Brother i ujedno tipični snalažljivi skorojević, cijelu filozofiju svodi na jednostavnu formulu: proizvodnja na traci, bez uzbuđenja, ali s pokojim ekscesom poput istospolnog poljupca. Grozno, neprihvatljivo? Možda, ali je gledano. I sponzorirano…'' © Igor Ružić, www.tportal.hr

U nedjelju, 29. siječnja u 20,00 sati, zatim u srijedu, 1. veljače u 20,00 sati, srijedu, 8. veljače u 20,00 sati i četvrtak, 16. veljače u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz biti će izvedena drama Ružni Mariusa von Mayenburga u režiji Jerneja Kobala. Hrvatska premijera ove predstave bila je 20. siječnja 2011.

Nova predstava varaždinskog HNK upozorava na današnju bolnu opsjednutost izgledom, ljepotom i mladošću. U današnjem pojednostavljenom svijetu u kojem je sve manje prostora za osjećaje, stremljenje k istom idealu vodi do gubitka identiteta. Marius von Mayenburg, rođen u Münchenu 1972., slovi za jednog od najprodornijih njemačkih autora mlađe generacije, u svom tekstu Ružni tematizira tri želje, gotovo opsesije, koje danas kroje društvene događaje i sudbinu pojedinca: želju za bogatstvom i tržišnim uspjehom, želju za lijepim i mladim izgledom te želju za jedinstvenosti i individualnosti. Postavlja pitanja karijerizma, ponosa, standardizacije i pseudoindividualnosti na prvi pogled kao glavne teme, odnosno kritiku visokog kapitalizma koji slijedi logiku: jedinstven je samo onaj tko je lijep i mlad i takav može biti financijski uspješan. Istovremeno, onaj koji je financijski uspješan, lako si priušti intervencije koje mu omogućuju lijep i mladolik izgled.

U igri se tkaju i prelijevaju prizori i različite uloge istih glumaca, a glumci Robert Plemić, Ivica Pucar, Barbara Rocco i Mitja Smiljanić, vođeni mladim slovenskim redateljem Jernejem Kobalom, s osobitim veseljem suočili su se sa dramaturški izazovnim dramskim predloškom te s nestrpljenjem očekujemo premijeru ove crnohumorne drame.

U petak, 10. veljače u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz bit će izvedena predstava Lamentacije Valenta Žganca Miroslava Krleže u adaptaciji Matka Sršena i režiji Dubravka Torjanca. Predstava je premijerno izvedena 17. veljače 2011. Skladatelj je Dragutin Novaković Šarli, scenograf Slaven Edvin Bot, majstor rasvjete Marijan Štrlek, dok je izbor kostima načinio Ivan Debeljak. U glavnim ulogama nastupaju Zdenko Brlek (Valent Žganec) i Darko Plovanić (Doktor).

Pored Balada Petrice Kerempuha, drugi Krležin obimniji tekst na kajkavskom upravo su Lemantacije Valenta Žganca, istoimeno poglavlje romana Na rubu pameti. Stubičanec Valent Žganec, zvani Vudriga, utamničen je zbog krivolova, ćeliju dijeli s doktorom prava, pa potaknut doktorovom budističkom lektirom, u preobilju uzničkog vremena, pripovijeda svoju životnu priču: dva puta se, bezuspješno, ženio, kao austrougarski domobran četiri je godine krstario ratištima Prvoga svjetskog rata, na vlastitoj je koži doživio poraze i rasplinuće obmana trojednih carsko-kraljevskih laži, slušao, vjerovao i razočarao se hrvatskim međuratnim politikantima.

Valentova kob je njegov zdrav, vitalan, subverzivan seljački razum, gotovo instinktivno ćućenje financijsko-političkih opereta: "Se su to gospodske bedarije". Čitati i igrati ga danas znači ponovno se, posredstvom Valenta i s Krležom, zapitati o tragičnim sukobima koje i dalje izazivaju "financijske, građanske, feudalne i imperijalističke, klimatske i rasne laži" (M. Krleža, Hrvatski bog Mars).  

U srijedu, 15. veljače u 20,00 sati te u srijedu, 29. veljače u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz HNK-a u Varaždinu bit će izvedena Ljepotica iz Leenanea irskog dramatičara Martina McDonagha u režiji Ksenije Krčar. Predstava je premijerno izvedena 11. veljače 2011.

Ljepotica iz Leenanea je crna komedija o odnosu usidjelice Maureen i njezine majke Mag koje žive na brdu u malom mjestu Leenaneu, gdje svatko zna sve o svakome, ali neke tajne su ipak dobro čuvane. Njihov svakodnevni život (i redovite svađe) potpuno preokrene neočekivani dolazak nekadašnjeg prijatelja koji se zaljubi u Maureen. Njezina majka to nikako ne može prihvatiti te svojim uplitanjem započinje niz događaja koji vode otkrivanju tajni...

Tekst je prevela Lara Hölbling Matković, scenografkinja je Ksenija Krčar, kostimografkinja Vesna Stilinović, asistentica redateljice Gordana Slivka, a rasvjetu je oblikovao Slaven Edvin Bot. U predstavi nastupaju: Hana Hegedušić (Maureen Folan), Gordana Slivka (Mag Folan, njezina majka), Robert Plemić (Pato Dooley) i Ivica Pucar (Ray Dooley, njegov brat).

Martin McDonagh (26. ožujka 1970.), ubraja se među najznačajnije britanske, ali i svjetske suvremene dramatičare. Iako porijeklom Irac, rođen je u Londonu, ali ostaje snažno vezan uz domovinu svojih roditelja. Gotovo sve njegove drame odigravaju se u Irskoj. Njegova prva drama Ljepotica iz Leenanea (1996) doživjela je iznenadan uspjeh i postala pravi kazališni hit. Nakon nje uslijedile su još dvije drame (A Skull in Connemara, 1997., The Lonesome West, 1997.) koje su zatvorile njegovu prvu, tzv. Leenanesku trilogiju. McDonagh polazi iz tradicije irske drame, ali ju istovremeno ironizira, ubacuje elemente britanske cool dramatike, humorističnih televizijskih serija i nezavisnih filmova. Dobitnik je mnogih kazališnih nagrada i priznanja (Tony Award, Critics' Circle Theatre Award, Laurence Olivier Award). Godine 2006. osvojio je Oscara za kratkometražni igrani film Six Shooter, a kao redatelj dugometražnog igranog filma debitira 2008. komedijom Kriminalci na godišnjem (In Bruges) za čiji je scenarij nominiran za Oscara.

Predstava Familija u prahu (monodrama Juliške iz javne kuhinje) ugledne hrvatske dramatičarke Nine Mitrović bit će izvedena na Sceni Zvonimir Rogoz u srijedu, 22. veljače u 20,00 sati, a u petak, 24. veljače u 17,00 sati u Cresu te istoga dana u 21,00 sat u Malom Lošinju.  Pogledajte video-najavu predstave. 

Redatelj i scenograf predstave je Samo M. Strelec, dramaturginja Tamara Matevc, a u predstavi nastupa Jagoda Kralj Novak koja je za svoju Juliške bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta 2010.

Predstava je nastala u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Novoga Zato iz Ptuja (Slovenija). Praizvedba Familije u prahu održana je 11. veljače 2010 na Sceni Zvonimir Rogoz HNK u Varaždinu.  Predstava je u lipnju 2010. gostovala u Narodnom pozorištu Sarajevo i Centru za kulturu Bitola na 12. međunarodnom festivalu monodrame.

Pročitajte razgovor s dramatičarkom Ninom Mitrović, redateljsku bilješku o predstavi kao i tekst Vesne Kosec-Torjanac o predstavi te pogledajte fotografije i video zapise snimljene tijekom nastanka predstave (sve sa stranice Novoga Zato).  

Nina Mitrović (Slavonski Brod, 1978) mlada je hrvatska dramatičarka koja je dramaturgiju diplomirala na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a u Londonu magistrirala iz područja scenarija.

Autorica je većeg broja nagrađivanih i izvođenih drama i monodrama: Komšiluk naglavačke (2002, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Zlatni smijeh na Danima satire), Familija u prahu (2003), Kad se mi mrtvi pokoljemo (2004, Satiričko kazalište Kerempuh, Zlatni smijeh na Danima satire, HNK u Splitu), Ovaj krevet je prekratak ili Samo fragmenti (2004, SNG Nova Gorica, četiri nagrade Marul među kojima i ona za najbolji izvedeni dramski tekst, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka), Kolbaba i Brzojavko (2005, koprodukcija Osječkog ljeta kulture, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka i Kazališta Virovitica), Jebote, koliko nas ima! (2008, Satiričko kazalište Kerempuh), Javier (2009, dio omnibusa Zagrebački pentagram, Zagrebačko kazalište mladih). Također je autorica tekstova za radijske drame i radio dokumentarac predstavljene na festivalima u Berlinu, Milanu i Zagrebu. Radio dokumentarac Tko ne umre, nije čovjek osvojio je posebno priznanje žirija na festivalu Prix Italia u Milanu. Drame su joj prevedene na slovenski, češki, njemački, engleski, francuski i makedonski jezik.

Kritika o Familiji u prahu: Sjajna Jagoda Kralj Novak

Predstava Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera u režiji Snježane Banović bit će izvedena na Velikoj sceni u četvrtak, 23. veljače u 19,30 sati. U toj velikoj ansambl-predstavi uz varaždinski ansambl koji predvodi Leona Paraminski, sudjeluje i gost iz Zagreba Mladen Vassary. Šnajderov tekst, nagrađen nagradom Marin Držić, suvremeni je mirakul koji na strašna pitanja, kroz kabaret, pjesmu, satiru i grotesku, daje još strašnije odgovore. Praizvedena je 1. travnja 2011. u Varaždinu.

U ovoj predstavi Slobodan Šnajder i Snježana Banović otvaraju utrobu suvremenog hrvatskog društva. Kao u nekom kondenziranom televizijskom dnevniku redaju teme kao što su nezaposlenost, radnici na čekanju, privatizacijska pljačka, rasprodaja tvornica za jednu kunu, tajkunizacija Hrvatske, bogobojazni tajkuni pod okriljem Crkve, položaj Srba u Hrvatskoj, ubojstvo sindikalnog povjerenika Milana Krivokuće, a sve to kroz priču o jednoj obitelji koju čine tri generacije: generacija radnika izgubljena u tranziciji, njihova djeca izgubljena u rasprodajama kapitalističke jeftine robe, i njihova djeca kao budući Facebook revolucionari.

Ima li života nakon privatizacije? Može li Bog potpuno nadzirati Smrt? Ima li čovjek kojemu je ukraden čitav život pravo na naknadu štete? Ekskluzivno u ovoj drami, na ta (i još mnoga teška) pitanja, između ostalih, odgovore daju korporativni Anđeo Smrti, jedan obezglavljeni spomenik revolucionara i Gospodin Bog osobno.

Uz autora teksta Slobodana Šnajdera i redateljicu Snježanu Banović, autorski tim predstave čine i scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Dženisa Pecotić, skladatelj Mate Matišić te dramaturg Darko Lukić.

U predstavi nastupaju: Leona Paraminski, Mladen Vasary, Ljiljana Bogojević, Marinko Prga, Stojan Matavulj, Hana Hegedušić, Sunčana Zelenika Konjević, Darko Plovanić, Zdenko Brlek, Zvonko Zečević, Matija Kezele, Beti Lučić.

U utorak, 28. veljače u 10,00 sati na Velikoj sceni HNK u Varaždinu za škole će se izvesti predstava Dječak Ivek i Pas Cvilek, nastala u koprodukciji Dječje i lutkarske scene HNK-a u Varaždinu i Kazališne družine Pinklec iz Čakovca. Praizvedba predstave, nastale prema motivima romana Đure Vilovića Pas Cvilek, dječak Ivek i Dudaš Martin, bila je 31. listopada 2009.
Predstava je osvojila Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najbolja lutkarska predstavu ili predstavu za djecu i mladež za 2'010., a na 13. susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade hrvatskog centra ASSITEJ održanom u Čakovcu od 11. do 15. listopada 2010. osvojila je četiri nagrade uključivši i onu za najbolju predstavu

Redateljica je Anica Tomić, dramatizaciju i dramaturgiju potpisuje Jelena Kovačić, a glazbu Nenad Kovačić. U predstavi nastupaju Marija Kolb, Jelena Dokleja, Mario Jakšić, Igor Baksa i Bruno Kontrec.

Koristeći motive romana Đure Vilovića, predstava Dječak Ivek i pas Cvilek progovara o aktualnom i  često prešućivanom problemu napuštene i ostavljene djece. Zaboravljena od roditeljske ljubavi, utočište pronalaze u međusobnom pričanju priča koje će ih na trenutak odvojiti od tužnih misli.

Smještena u oskudan sobičak nekog dječjeg doma njihova zaigranost i maštovitost odvodi ih u svijet priče isto tako napuštenog dječaka Iveka i najboljeg mu prijatelja, odbačenog psa Cvileka, s čijim se dogodovštinama poistovjećuju, ali kroz koje i sama pokušavaju pronaći izlaz i način kroz koji će bar na trenutak zaboraviti na sve  što ih tišti. Njihov dječji optimizam i želja da sve bude bolje  uvjerava nas  da i onda kad smo napušteni i zaboravljeni svojim postojanjem  i dobrom voljom bar si nakratko međusobno  možemo olakšati tužne dane.

Đuro Vilović danas je gotovo zaboravljen pisac; njegova se djela nakon Drugoga svjetskog rata više ne tiskaju i ne čitaju. 30-ih godina 20. st. u pravom je smislu riječi bio zvijezda hrvatske književne scene, hvaljen od najvećih autoriteta književne kritike i jedan od najpopularnijih hrvatskih pisaca (Čak je i Miroslav Krleža jedno vrijeme bio u sjeni njegova recepcijskog uspjeha.). Iako ideološki i politički kontroverzna osobnost, u literarnim je djelima dosljedno njegovao hrvatski patriotizam i sa zanosom pisao o “našim ljudima i krajevima”.

Bio je prvi pravi pjesnik Međimurja, prvi je tematizirao zemljopisne razlike između hrvatskoga sjevera i juga (rođen u Makarskom primorju) i njihov utjecaj na mentalitete i temperamente ljudi, lucidno analizirao socijalne probleme našeg sela i provincije. Vilović ima velike zasluge za hrvatsku omladinsku prozu, a njegovo djelo Pas Cvilek, dječak Ivek i dudaš Martin (1934.) kritika i danas drži najkompletnijim i najboljim našim dječjim romanom između dvaju ratova.
Priča sa snažnom socijalnom pozadinom u prvom planu nijansira moralne karakteristike likova, uz bajkoviti motiv putovanja i elemente fantastike izrasle iz folklora.

Uprizorenje dramatiziranog Vilovićeva romana za djecu bila je praizvedba, a dječja je publika upoznata sa zaboravljenom hrvatskom književnom baštinom, punom lirske ekspresije i pravog umjetničkog doživljaja.
Pročitajte tekst Robertina Bartoleca o ovoj predstavi.

Ulaznice za predstave HNK u Varaždinu možete kupiti i putem online prodaje (link pri dnu izbornika stranice, lijevo). O temama vezanim u HNK u Varaždinu možete diskutirati na forumu (link na dnu izbornika stranice, lijevo).